Artgasm: Art for nothing - orgasms for free
Artgasm je javni performans u kojemu medicinski tim izaziva orgazam (uključujući ejakulaciju) u anonimnih (muških) sudionika. Korištenjem posebnog medicinskog vibratora, koji se stavlja na određeni živac na penisu, moguće je izazvati orgazam/ejakulaciju u bilo kojega muškog sudionika, htio on to ili ne. Sprava koja se koristi izrađena je u svrhu izazivanja orgazma u muškaraca s ozljedama hrptene moždine. Inducirani orgazam djelomično je primjenjiv i na žene, ali to nije dio ovoga performansa.
- dovodi u pitanje nadzor nad užitkom – time što ga čini nenadgledivim. On fizički nameće užitak sudionicima.
- koristi sjeme kao biopolitički iskaz (identitet, nacionalnost, bio-tržište)
- upravlja užitkom radosti. Tu se doslovce radi o orgazmima na pritisak dugmeta. San koji postaje neugodan.
Artgasm svodi umjetnost na estetiku u njezinu izvornom značenju: na percepciju posredstvom čula. Artgasm je čist, mjerljiv i vidljiv tjelesni doživljaj. On je neizravna kritika suvremenog umjetničkog tržišta i umjetničkog sustava, kojima upravljaju nevidljivi mehanizmi društvene kontrole i komercijalni interesi. Nadalje, on komentira biopolitiku kontrole užitka. Foucaultova Povijest seksualnosti govori o tome kako se užitak i istinu može pronaći pod vodstvom samokontrole. U društvu u kojemu životom pojedinca dominira briga za sebe sama, suvišak se pretvara u opasnost. Artgasm od užitka čini kombinaciju raskola između seksualne regulacije i samodiscipline nasuprot liberalnom i popustljivom ponašanju. A sve se to nameće sudionicima.
WorldRipple je umjetnočko eksperimentiranje s tehnologijom, dodirom i komunikacijom, koje postavlja dva pitanja temeljne važnosti:
- Na koji način dodir može stvoriti bolju komunikaciju i razumijevanje među ljudima
- Što znači biti fizički blizu drugome u globalnom, umreženom svijetu?
Cilj projekta je pretvoriti urbani i javni prostor u senzualnu, promjenljivu i nevidljivu strukturu. World Ripple predstavlja pokretljivu strukturu na koju utječu korisnici i obrasci njihove interferencije. Ona omogućava korisniku da osjeti prazan prostor ispunjen ljudskim osjećajima.
S pomoću GPS koordinata i satelitske navigacije nematerijalne skulpture smještaju se u otvoreni vanjski krajobraz. Skulpture mogu biti događaji vezani uz neku lokaciju, vrsta taktilnog kazališta ili pak dinamične strukture koje se kreću, mijenjaju, razvijaju svoje dimenzije i osobine tijekom vremena. Kretanje korisnika povlači nove putanje u stvarnom prostoru. Koordinate tih putanja grade 'zidove' koji kanaliziraju, pojačavaju i usmjeravaju osjetilne podatke. Kada korisnik naiđe na 'zid' ili profil drugoga korisnika, nastat će novi osjetilni 'zid' – koji će se doživjeti u vidu promjena u zvuku i tjelesnoj stimulaciji. To je nabor, promjenjivi događaj u obliku valnih uzoraka.
