High Fidelity smetlište trilogija je sonocentričnih djela koja se probijaju kroz generacije raspadajućeg materijalnog otpada proizvedenog u globalnoj glazbenoj industriji.

High Fidelity smetlište II: Protoplastični zapis imerzivna je zvučna instalacija, a sastoji se od gramofona iz razdoblja 1950-ih koji devoluira zvučnu skalu glazbe iz prošlosti. Djelo pojačava i usvaja nečistoće, buku i biološko podrijetlo ploča od šelaka – preteče vinila kakav poznajemo danas. Umjesto brzog puštanja klasičnih skladbi i nostalgičnih hitova na standardnih 78 o/min (okretaja u minuti), ovaj rad sve usporava na samo 16 o/min, rastežući zvuk u sveobuhvatni tmurni krajolik.

Prvi oblik glazbe koja je bila široko dostupna kolekcionarima zapisan je na nusproduktu strategije preživljavanja jednog insekta.

Dok High Fidelity smetlište I: Stogodišnji oblak od stare žive (2020.) sonificira otrovno visokofrekventno okruženje isparavajućih metala unutar vakuumske cijevi – tehničku komponentu koja je bila sveprisutna u ranoj tehnologiji radijskog i komunikacijskog prijenosa – ovaj rad bavi se skrivenim ekološkim podrijetlom snimljene glazbe.

Gramofonska ploča od šelaka bila je prvi medij za snimanje u obliku diska koji je ljudima omogućio posjedovanje, prikupljanje i slušanje glazbe na gramofonu u domaćem okruženju. I premda kao materijal izgleda i ponaša se kao i svaka druga plastika, ova tamna smola ustvari je organsko bio-ljepilo koje izlučuje ženka štitaste uši nastanjene na drveću čime stvara sklonište za svoje potomstvo. Šelak je kemijski sličan sintetičkim polimerima i smatra se prirodnim oblikom plastike, a tijekom 20. stoljeća grabežljivo je sakupljan i prerađivan za globalnu glazbenu industriju. Iako su se proizvodili u velikom broju, zapisi na šelaku obilježavaju kratkotrajni prijelaz prema plastifikaciji glazbe na počecima naše kulture bacanja.