Zvučna izvedba “Alkemija kristala” temelji se na piezoelektricitetu – svojstvu materijala da pod mehaničkim stresom proizvodi električnu energiju i obratno. U središtu rada su kristali Rochelle soli, odnosno kalij-natrij tartarata, materijala otkrivenog u 17. stoljeću u francuskom gradu La Rochelle. Upravo je taj materijal kasnije postao ključan za otkriće piezoelektriciteta kojeg su 1880. godine demonstrirala braća Pierre i Jacques Curie.
Dožić je uzgojio kristalne rezonatore koji u izvedbi postaju svojevrsni geološko-kemijski zvučnici. Izradom takvih zvučnika referira se na povijesnu primjenu Rochelle soli u izradi komercijalnih visokotonskih zvučnika. Svojim zvučnim intervencijama, Bojanić, Dožić, Giunio i Gladović udišu život u nežive kristale - oni titraju na pragu čujnosti.
Reinterpretirajući zastarjele zvučne tehnologije izvođači i izvođačica tragaju za poetikama na razmeđi znanosti i fikcije, tišine i zvuka, hauntologije i medijske arheologije. Inspirirani ulogom piezoelektriciteta u radu Marie i Pierrea Curieja, te njihovom fascinacijom spiritističkim seansama, pozivamo publiku na iskustvo slušanja kristala u malim grupama. Kristali postaju kanali komunikacije između zvučnih tehnologija i nadnaravnog.
Izvedbe: 25. i 26.10.2025., u 17h, 19h i 21h. Broj posjetitelja po izvedbi je ograničen na 10.
Autor projekta: Tin Dožić
Suradnici i koautori zvuka: Ivana Bojanić, Andro Giunio i Miodrag Gladović
Tehnički suradnik: Miodrag Gladović
Izrada rezonantnih kutija: Jakov Habjan
Kustoska podrška: Davorka Begović | KONTEJNER
Program je sufinanciran sredstvima Grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
Tin Dožić (HR)
Tin Dožić završio je studij psihologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu i studij novih medija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Dožićev rad Pjesme za antropocen osvojio je nagradu Zlatna lubenica na festivalu Media Mediterranea 2018. Finalist nagrade Radoslav Putar 2019. i alumnus WHW akademije u generaciji 2019./2020. Kao član autorskog tima, Sven Sorić, Hrvoje Spudić, Sara Salamon i Tin Dožić, dobitnik je Nagrade za mlade umjetnike na 55. zagrebačkom salonu primijenjene umjetnosti i dizajna za vizualni identitet 30. MBZ-a. Kao član dua Dožić i Udovčić, dobitnik je iste nagrade na 58. zagrebačkom salonu primijenjene umjetnosti i dizajna za rad Šumska koliba.
Ivana Bojanić (HR)
Ivana Bojanić plesna je i vokalna umjetnica koja kroz izvedbu, glas i materijale istražuje kako afekt, imaginacija i relacijski uvjeti oblikuju osjetilno iskustvo i odnose prema stvarnosti. Diplomirala je suvremeni ples na Akademiji dramske umjetnosti, a dio studija provela na University of Arts Helsinki. Autorica je radova KHCOLD: prolonged longing (Galerija Močvara), HIHI (nominacija za najbolju koreografiju) i Nismo bile ovdje (s Viktorijom Bubalo). Sudjeluje i u izvedbama Urobor i Oh, Mary Shelley (nominacija za najbolju izvođačicu, Silvija Marchig), O i DOWL (nagrada 2021. za najbolju kolektivnu izvedbu, Sonja Pregrad), i drugima. Surađuje kao vokalistica u performansima Anti-ambijent ceremonijalnih cigareta i Singing Snake (Sometimes Staged) Nike Mihaljevića.
Andro Giunio (HR)
Andro Giunio je grafički dizajner, umjetnik i docent na odsjeku Medijskog dizajna Sveučilišta Sjever u Koprivnici. U umjetničkoj praksi bavi se zvučnim performansom i eksperimentalnom glazbom, samostalno i u kolaborativnim projektima sa umjetnicima iz područja novomedijske umjetnosti, glazbe i suvremenog plesa. Između ostalog, autor je kompozicija za projekt Slika od zvuka za Treći program HR, izvodi na festivalima Izlog suvremenog zvuka u Studentskom centru, Gibanja u Kontejneru i ZPC-u, izvodi višekanalne kompozicije u sklopu projekta Kvartovskog objektiva u Galeriji VN i rezidencijalnog programa Galerije Miroslav Kraljević. Surađuje s kolektivom BADco. Koautor je audiovizualnog rada proširenog kina u produkciji festivala 25 FPS.
Miodrag Gladović (HR)
Miodrag Gladović je multimedijalni umjetnik, glazbenik i skladatelj. Diplomirao je na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, na odjelu za elektroakustiku. Njegov rad spaja inženjersko znanje, punk, suvremenu umjetničku estetiku i DIY etiku, što ga je tijekom posljednja dva desetljeća učinilo jednim od najistaknutijih imena domaće suvremene umjetničke scene, kako samostalno, tako i unutar umjetničkog dvojca Lightune.G. Kroz niz kolaboracija i inovativnih autorskih projekata na polju sound arta, Gladović je stekao međunarodni ugled, ostvarivši značajne instalacije i izvedbe na bijenalima u Kaunasu i Wroclawu, u Centru za umjetnost i medije (ZKM) u Karlsruheu te u Stedelijk Museumu u Amsterdamu. Njegovi transdisciplinarni projekti i zvučni performansi, među kojima su "Luminoakustika – Lighterature Reading", glazbeno-scenska djela poput "Konačno mrtav", suradnje s ansamblima STICRI i Chimeres Orchestra, prostorni rezonantni sustavi poput "The Lymen Cycle" te razni projektni radovi nastali u sklopu Muzičkog salona, Kaunas i WRO Biennala, Goethe Instituta i Dubrovačkih ljetnih igara, koji su redovito nagrađivani i prikazivani na međunarodnim festivalima i izložbama. Posebno priznanje dobio je na 14. Venecijanskom bijenalu arhitekture za projekt "Intermundia", u suradnji s autoricom i kustosicom Anom Danom Beroš. Njegove inovacije u području zvuka i vizualne umjetnosti prepoznate su brojnim nagradama, uključujući treću nagradu na Guthman Musical Instrument Competition, nagradu publike na izložbi T-HT u MSU te Drugu nagradu za idejno rješenje Hrvatskog paviljona za EXPO.
