Predavanje Itsuo Sakane (Japan) IAMAS i njegova povijest – s krakim komentarima uz radove umjetnika s IAMAS-a (2009) 27.10.2009.
IAMAS i njegova povijest – s krakim komentarima uz radove umjetnika s IAMAS-a U tekstu se ukratko prikazuju povijest i temeljni koncept IAMAS-a na njegovu polazištu i od njegovih početaka. Pridruženo je nekoliko kratkih komentara uz radove studenata koji su diplomirali na IAMAS-u, a sada se ti radovi mogu vidjeti u zagrebačkom izložbenom prostoru Device Arta.
IAMAS je kratica koja se odnosi na dvije obrazovne ustanove: jedna je Međunarodna akademija medijskih umjetnosti i znanosti, a druga Institut za napredne medijske umjetnosti i znanosti, koji se nalazi unutar istog kampusa. Kada je IAMAS otvoren 1996. godine, bio je samo jedna škola, a obuhvaćao je dva multimedijska studijska programa za 25 preddiplomskih studenata, kao i umjetničko-medijsku radionicu za 25 poslijediplomskih studenata. Naša ambicija bila je da omogućimo studentima ove potonje da steknu magistarsku titulu; nakon opetovanih pokušaja da unaprijedimo nastavni program, nacionalna vlada dala je svoj pristanak i program je 2001. godine pretvoren u visoku školu. Ipak, zadržana je ista kratica zbog sličnih ciljeva u našem obrazovnom sustavu.
Izvorno je samu školu ustanovila vlada Prefekture Gifu na osnovi zamisli guvernera Takua Kajiware, koji je došao na položaj 1989. godine. Jedan od njegovih ciljeva bio je potaknuti razvoj informatičke industrije, društva i kulture u toj regiji.
Godine 1994. zamolio me da organiziram novu školu u kojoj bi stasali novi stvaratelji medijskih sadržaja u Prefekturi Gifu. Prihvatio sam tu ideju i nakon dvogodišnjih priprema s drugim timovima iz novoorganiziranih odbora, škola je osnovana 1996. godine.
Osobno sam djelovao kao novinar u razdoblju od 1956. do 1990., uglavnom pišući o novim pokretima u umjetnosti, znanosti i tehnologiji nakon 60-ih godina prošlog stoljeća, osobito o ranoj medijskoj umjetnosti zasnovanoj na digitalnoj tehnologiji 70-ih godina, a tijekom 80-ih neprestano sam se informirao o novim trendovima u interaktivnoj umjetnosti zasnovanoj na tehnologiji sučelja. Stoga sam očekivao da će nova era interaktivnog tipa umjetnosti i kulture u 21. stoljeću nastupiti kroz suradnju umjetnika, znanstvenika i inženjera.
U skladu s time, odlučio sam predložiti guverneru Kajiwari da osnujemo inovativnu vrstu škole, u kojoj bi studenti mogli učiti o digitalnoj tehnologiji u kombinaciji s umjetničkom senzibilnošću, kroz suradnju studenata s nastavnim kadrom različitih disciplina i dobi. Prihvaćamo aplikacije maturanata, diplomaca i odraslih osoba koje su već bile zaposlene, ali bi sada željele istražiti nove mogućnosti. Samo ime škole, Međunarodna akademija medijskih umjetnosti i znanosti, iskovano je kako bi izrazilo njezine ciljeve. Tada sam shvatio da je ta vrsta interaktivne umjetnosti već toliko poznata u lokalnim japanskim okvirima da sam predložio organiziranje promotivnog događaja za otvaranje škole godinu dana prije početka nastave.
Bila je to izložba o interaktivnoj umjetnosti sa simpozijem na koji su bili pozvani svjetski poznati umjetnici. Bili smo u prilici pozvati Jeffreyja Shawa, Michaela Naimarka, Luca Courchesnea, Christu Sommerer, Laurenta Mignonneaua, Davida Rokebyja, Paula DeMarinisa, Jima Campbella i Toshija Iwaija. Ta izložba-simpozij bila je veoma uspješna i naposljetku smo odlučili nastaviti je na istoj osnovi u obliku bijenala na temu “Interakcije”, koji smo održavali do 2001. godine.
Uz to smo odlučili uspostaviti program rezidentnih umjetničkih stipendija unutar IAMAS-a te smo pozvali spomenute svjetski poznate umjetnike da rade sa studentima u čisto obrazovne svrhe. Od pozvanih umjetnika se očekivalo da stvaraju vlastita djela surađujući sa studentima koje su sami birali tijekom boravka. Očekivali smo da će studenti kroz sudjelovanje s umjetnicima dobiti priliku naučiti mnogo toga o motivacijama i idejama u pozadini kreativnosti. Na sreću, ti eksperimenti s bijenalom i rezidentnim umjetnicima bili su izrazito učinkoviti te su od samog početka poticali studente IAMAS-a da se aktivnije uključe u kreativnost novih medija.
Od 1996. godine do danas pozvana su 22 para umjetnika na boravak u IAMAS-u. Umjetnici poput Christe Sommerer, Laurenta Mignonneaua, Tamása Waliczkyja, Tamiko Thiel, Michaela Naimarka, Marie Sester, Luca Courchesnea, Wolfganga Müncha i Shiho Fukuhara stvorili su brojna nova djela, od kojih su mnoga dobila nagrade na festivalima širom svijeta.
Kada je naš prvi rezidentni umjetnik na IAMAS-u, Toshio Iwai, stvorio nova djela tijekom svog boravka i predao rad “Music Plays Images x Image plays Music”, na kojem je surađivao s glazbenikom Ryuichijem Sakamotom, na festival Ars Electronica, dobio je nagradu Golden Nica u sekciji interaktivne umjetnosti, Prix Ars Electronica 1997. Studenti s IAMAS-a pridonijeli su svojim kreativnim radom i čak su sudjelovali u održavanju službenog performansa u Linzu.
Otada su mnogi studenti i predavači s IAMAS-a odgovorili na pozive na natječaj za Prix Ars Electronica i druge natječaje širom svijeta te su mnogi dobili raznovrsne nagrade ili počasna priznanja.
Nažalost, taj dragocjeni program rezidentnih umjetničkih stipendija morao je biti obustavljen 2009. godine zbog fiskalnog položaja lokalne vlade Prefekture Gifu. Bijenale “Interakcije” obustavljen je 2001. i nastavljen kao Bijenale u Ogakiju ili u obliku drugih događaja na kojima se predstavljaju noviji radovi IAMAS-a s područja medijske umjetnosti ili se pozivaju umjetnici iz inozemstva.
Dodatne informacije o IAMAS-u i njegovim rezidentnim umjetnicima mogu se pronaći na mrežnoj stranici IAMAS-a i programa umjetničkih stipendija:
Godine 2004. festival Ars Electronica pozvao je IAMAS, zbog njihova projekta na kampusu, da izloži radove studenata i profesora u pridruženoj zgradi Sveučilišta za umjetnost i dizajn u Linzu, i kroz takve prigode IAMAS je stekao široko priznanje u svijetu.
Osobno sam se povukao iz IAMAS-a 2003. godine zbog znatne iscrpljenosti nakon sedmogodišnjeg rada na tom položaju i poodmakle životne dobi te otada radim u mirnijim uvjetima, uglavnom kod kuće. U travnju 2003. prof. Tadashi Yokoyama postao je drugim predsjednikom IAMAS-a i na tom je položaju ostao do travnja 2009., kada je prof. Atsuhito Sekiguchi postao trećim predsjednikom IAMAS-a.
Ipak, nastavio sam pratiti rad studenata na IAMAS-u putem e-maila i Interneta, a prisustvovao sam i svečanoj izložbi na kraju akademske godine. Veoma sam zadovoljan njihovom energičnom aktivnošću i inovativnom vrstom rada, koji je svake godine sve opsežniji.
Nedavno sam dobio informacije o zagrebačkoj izložbi Device Arta, koja će se otvoriti u listopadu. Poznavao sam Device Art kada se ta izložba održavala u Japanu, gdje je 2006. predstavila radove Machiko Kusahara i Hirooa Iwate, kao i drugih japanskih članova. Ali nisam znao da Device Art djeluje i u Hrvatskoj od 2004. godine. Tom prilikom sam doznao da su pozvani i neki od studenata s IAMAS-a i da će prikazati svoje radove na ovogodišnjoj izložbi Device Arta u Zagrebu. Gospođa Sunčica Ostojić, jedna od kustosica tog događaja, pozvala me prije desetak dana da napišem nekoliko tekstova za katalog izložbe i zahvalan sam na toj ljubaznoj ponudi. Nikada nisam bio u Zagrebu, ali sada uviđam da u tom gradu postoje živa kretanja u umjetnosti i znanosti, uključujući medijsku umjetnost.
To je važna prigoda da se naše dvije zemlje bolje upoznaju kroz razmjenu informacija između hrvatske i japanske medijske umjetnosti.
* *
U pogledu izloženih radova diplomaca s IAMAS-a, naprosto bih dodao nekoliko kratkih komentara o svakome od njih, budući da je materijal o njima već predan. I sam sam vidio neke od njih dok sam radio na IAMAS-u, ali nekolicina je sasvim nova te ih nikada ranije nisam vidio. Nakon što smo uspostavili kontakt, primio sam opise i fotografije njihovih radova, koje ovdje navodim.
1: Bounce Street, Mika Miyabara & Tatsuo Sugimoto
Ovaj rad prikazan je na Bijenalu u Ogakiju 2002. godine, u sklopu projekta na kampusu IAMAS-a, kao i 2004. godine na festivalu Ars Electronica te mnogim drugim mjestima.
2: 8 Viewpoints, Tomohiko Saito & Tomoyuki Shigeta
To je osam prozirnih listova u vertikalnoj vitrini, od kojih je svaki opremljen prekidačem koji aktivira ploču na kojoj se prikazuju ulični prizori. Kada gledatelj dotakne neki od prekidača, povezani list pretvara se u svjetlucavi zaslon i prikazuje jednu od slika ulice koje su snimile video kamere.
3: A Device for New Hiragana, Masaki Yamabe
Japanski hiragana slogovnik izvorno je nastao modifikacijom kineskog pisma kandžija, koje je pojednostavljeno tijekom dugotrajnog procesa. Na neki način, karakter hiragane donekle sugerira izvornu sliku kandžija. Masaki je stvorio novu napravu za gledatelje, koji su imali priliku nacrtati slovo hiragane na ploči te bi ono bilo automatski prepoznato kao izvorno slovo kandžija i prikazalo se na zaslonu. Time bi se gledatelja podsjetilo na skrivenu vezu između slova hiragane i kandžija.
4: Ototenji, Mika Fukumori
Oto na japanskom znači zvuk, a tenji Brailleovo pismo. Ototenji je nov sustav koji je zamislila Mika, a služi tome da ljudi neoštećena vida spoznaju značaj Brailleova pisma vlastitim osjetima vida, sluha i dodira. Na ploči Ototenjija postoji šest rupa i kada posjetitelji pokušaju staviti prozirne blokove u te rupe slijedeći obrasce Brailleova pisma, iz zvučnika se začuje zvuk odgovarajućeg slova. Istodobno se upali obojeno svjetlo unutar bloka, koje ukazuje na odnos samoglasnika i suglasnika.
5: Karakuriblocks, Natsu Kawakita & Nobuya Suzuki
Kada publika pokuša staviti dvije vrste blokova na ploču, bilo povezujući ih postrance ili različito okrenute prema vlastitom postavu, slike na blokovima mijenjaju se u skladu s postavom ili lokacijom blokova na ploči. Tako posjetitelji mogu uživati u brojnim varijacijama slika.
6: Textron, Yosuke Kawamura
Upravljajući šivaćim strojem putem nožne pedale, publika može stvoriti sliku istkanih uzoraka na proširenom, većem zaslonu koji se nalazi na istoj razini sa šivaćim strojem, a može i slušati apstraktne zvukove koji se stvaraju preklapanjem uzoraka. Textron je nov naziv za povezivanje teksta ili tekstila s elektronikom.
7: sonicode, Yosuke Hayashi
Kada posjetitelj unese bilo koji tekst u kompjuterski softver, taj se tekst pretvori u zvukove koji se zasnivaju na specijalno pridruženom kodu koji je stvorio autor.
8: Jamming Gear, So Kanno & Kenichiro Saigo
Na stolu su smještena četiri zupčanika plus jedan koji je izvor energije, i moguće ih je spojiti tako da se zahvaćaju postrance. Publika se može poigravati njima kontrolirajući zupčanik za energiju, koji ima dugmeta za ON i OFF, način rotacije i promjenu brzine, kao i četirima zupčanicima za igru, koji proizvode četiri vrste zvuka, glasnoće itd. Upravljajući zupčanicima, posjetitelji mogu proizvoditi različite vrste glazbe.
9: Watashi-chan, Tomoko Ueyama
Nekoliko balona i senzora koji prepoznaju zvukove iz okoliša spojeni su oko tijela izvođača. Baloni se napuhuju ili ispuhuju prema razinama tih zvukova. Tako se svatko tko koristi sustav može poigravati kretanjem balona i zvukova hodajući ili plešući uokolo.
|
|
|
