Koji je koncept “Prostornih zvukova”?
M&E: Instalacijom Prostorni zvukovi pokušali smo sagraditi stroj za interaktivno iskustvo koji stvara fizički opipljiv odnos s posjetiteljem. Kada se posjetitelj kreće oko stroja, ovaj reagira vrlo izravno kako gestualnim, tako i auditivnim putem. Igra sa strojem ostavlja vrlo malo vremena za kontemplaciju, budući ciljamo izravno na posjetiteljevu emociju. Nadamo se da će se posjetitelj zateći u različitim neočekivanim odnosima, koji ce varirati od privlačenja, radosti, zavođenja i straha, pa do ljutnje.
Recite nam nešto o svom iskustvu dijeljene kreativnosti.
M&E: Djelujemo iz različitih pozicija, ali imamo slične interese. Fizička percepcija, iskustvo i kontrola/ne-kontrola jesu uobičajene teme naših individualnih radova. Premda dolazimo iz različitih sredina, interesi su nam slični. Taj se interes fokusira na izravnu fizičku percepciju i iskustvo. Tamo gdje de Nijs ima pristup zasnovan više na objektu, Van der Heide pristupa više putem instrumenta.
Vaša instalacija u publici često stvara osjećaj da je ponašanje stroja slično ponašanju psa čuvara. Da li je to bila vaša namjera, što ste željeli postići?
M&E: Željeli smo načiniti instalaciju koja izgrađuje fizički opipljiv odnos s posjetiteljem. Nikada nismo radili na asocijaciji psa čuvara, a činjenica da se ta asocijacija uopće javlja samo je dokaz koliko lako ljudi projiciraju ljudsko i životinjsko ponašanje na interaktivni stroj. Jedan od aspekata instalacije je da senzori mogu detektirati samo ono što se događa ispred zvučnika. Ovo se uvelike može usporediti s činjenicom da možemo vidjeti samo ono što je ispred nas, budući nemamo oči na zatiljku. Zvučnik osjeća svoj okoliš i reagira na njega. U mnogim interaktivnim instalacijama može se vidjeti odvajanje između “ulaznog sučelja” i izlaza, koji se generira potpuno nezavisno. Primjer je navigacija u projekciji pomoću joysticka. Vi pokrećete joystick, ali reakcija dolazi od strane projekcije. Zvučnik u Prostornim zvukovima vas detektira, a ujedno i reagira na vas.
Koja je uloga straha koji provocirate s obzirom na zvuk i pokret u instalaciji?
M&E: Mi igramo igru privlačenja i odbijanja između stroja i posjetitelja, te izravno ciljamo na osjećaje potonjih, što vodi k prilično osnovnim osjećajima kao što je strah, ali takoder i osjećajima poput nježnosti (ukoliko instalaciju tretirate prijateljski).
Možete li opisati zvuk?
E: Zanima me pristup glazbi gdje je zvuk sadržaj, a ne rabi se za priopćavanje sadržaja. Puno je glazbe komponirano prema događajima ili pomoću nota. Sekvenca i kombinacija nota oblikuju kompoziciju. Puno me više zanima pristup gdje se kompozicija zbiva unutar samoga zvuka. Zvuk za Prostorne zvukove generira se u stvarnom vremenu unutar istog okoliša koji se rabi za sučelje i interakciju (MAX/ MSP). Parametri interaktivnog modusa, brzina rotacije, promjena smjera, prisutnost i udaljenost publike koriste se kao parametri za generiranje zvuka. Na ovaj je način moguće kreirati izravnu vezu između pokreta instalacije i zvuka. Zvukovi su čisto elektroničke proizvodnje i ni na koji način ne rabe prethodno snimljeni materijal. Zvukovi nemaju intencionalno figurativno značenje. Svrha im je da stvore veliku snagu ekspresije potrebnu instalaciji.
Što je po vašem mišljenju svrha umjetnosti zasnovane na tehnologiji, te koji je položaj takve vrste umjetnosti u današnjem svijetu?
M: Moji “korijeni” leže u vizualnim umjetnostima i za mene nema velike razlike između bavljenja “tradicionalnom” umjetnošću ili onom zasnovanom na tehnologiji. Kao umjetnika uvijek me nadahnjuju stvari koje me okružuju. Oko nas je sve više i više tehnoloških sprava koje definiraju kako gledamo na svijet. Iz te perspektive za mene je vrlo normalno koristiti računalo i njegove specifične kvalitete.
