Novija otkrića razvojne biologije omogućuju intervencije u normalne razvojne procese, omogućujući tako stvaranje novih živih organizama. U znanstvenim laboratorijima uobičajeno je generiranje životinja s obilježjima koja inače ne postoje u prirodi. U svom radu istražujem tu mogućnost stvarajući odrasle, žive leptire s uzorcima na krilima koji su modificirani za umjetničke potrebe. Iako je uzorak artificijelan, sačinjen je od normalnih živih stanica, čime postaje primjerom nečega što je istovremeno potpuno prirodno, ali ne i oblikovano od strane prirode. 

U radu Nature? modificirala sam samo uzorak jednog krila leptira vrste Bicyclus i Heliconius, tako da svi leptiri na jednom krilu imaju prirodni 'dizajn',a na drugom moj. Ovom asimetrijom nastojala sam istaknuti sličnosti i razlike između ne-manipuliranog i manipuliranog, između prirodnog i novo-prirodnog.
Na krilima leptira nastojala sam izraziti koncepte koji se odnose na našu percepciju oblika. Dodavanjem, izmjenom ili brisanjem mrlja i obojenih ploha uz imaginaciju možemo prepoznati određene oblike i ritmove. Drugi pristup uključuje isticanje pojedinih aspekata prirodnog krila – primjerice otklanjanje vanjskih prstenova neke mrlje kako bi se naglasilo njezino bijelo središte. Nemam namjeru ni na kakav način poboljšati prirodni dizajn niti želim nešto već lijepo učiniti još ljepšim. Jednostavno nastojim istražiti mogućnosti i ograničenja biološkog sustava, stvarajući (u okvirima danih mogućnosti) različite uzorke koji nisu rezultat evolucijskog procesa. Također želim stvoriti jedinstvene leptire. Promjene ne nastaju ne genetskom nivou a germinativne linije su netaknute. Sukladno tome, provedene modifikacije ne prenose se na potomstvo. Ova vrsta umjetnosti ima ograničen vijek trajanja – jednak životnom vijeku leptira. Riječ je o umjetnosti koja doslovno živi i umire. Koja je istovremeno život i smrt. Umjetnost i biologija.

Rad je izveden na Institutu evolucijskih i ekoloških znanosti Sveučilišta u Leidenu u Nizozemskoj.