Mačji brkovi u svemiru umjetnička je studija o slušanju, buci i livadama. Fragmentarni skulpturalni mehanizmi promatraju osjetilima i mjere nemirnost. Osjetljivi su na stalno prisutnu ambijentalnu buku neznatnih struja zraka kojih inače nismo svjesni. Poput mačjih brkova u mraku, ove niti služe za opipavanje, ali i kao antene.

U instalaciji „promatrač dolazi u kontakt s nizom oblika [prostorno-specifično] nakupljenih [na tlu], koji više nalikuju na polje trave nego na brkove. Podsjećajući na polje trave, instalacija se sastoji od vlati koje su izrađene od stiropora za makete, a one najviše među njima dosežu do koljena. Dok se krećete prostorijom, one se miču, savijaju i istežu s jedne strane na drugu, drhtureći kao da ih stimulira neki iznenadni živčani impuls ili vibracija tajanstvenog vjetra.“*

Skupine skulpturalnih osjetilnih organa spojene su na senzore – anemometre za vrući zrak – koji mjere protok zraka u prostoriji. Brkovi tu buku prihvaćaju kao vlastito uzbuđeno, pomalo nervozno stanje, zrcaleći i transformirajući signale izazvane promjenama strujanja. Istovremeno, kretanje tog mehanizma šalje podražaje natrag u neposrednu okolinu, pa tako instalacija naizmjenično reagira i daje povratne informacije.

Kao da su osjetilni organi, njihovo ponašanje odražava sinapse i prilagođava se promjenjivoj aktivnosti zraka. Naizmjenično reagirajući i zanemarujući podražaje, oni „osluškuju”, čekajući kad će ponovno biti spremni aktivirati se. Zahvaljujući našim toplim tijelima u pokretu, i mi smo dio dinamične razmjene između toplih i hladnih zračnih džepova, no naša prisutnost nije važnija od jedva primjetnog propuha ili zajedničkog kretanja samih skulptura.

Pojedinačne skulpture izrađene od fleksibilne rastegnute polipropilenske pjene povezane su i aktiviraju se mehanizmima izrađenima od nitinolske žice koje pokreće napetost. Osim toga, spužvasta tijela skulptura akustično pojačavaju i harmonično filtriraju frekvencije žica koje vibriraju, emitirajući živčano ritmično zujanje i kuckanje.