Projekt u suradnji s radnom grupom voditeljice prof. Dubravke Stijačić (defektologinje, socijalne pedagoginje i psihoterapeutkinje, koja od 1996. vodi Centar za resocijalizacijukao samostalni odjel u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče), te osoba s dijagnozom kronične duševne bolesti shizofrenije (koje su nakon izlaska iz Psihijatrijske bolnice Vrapče prolazile kroz različite oblike stigme duševnih bolesti i njezinih posljedica).

Na koji način (?)

se društvo odnosi prema duševnoj bolesti,
mi osobno percipiramo problem,
reagiramo kada se susretnemo s osobom koja pati od duševne bolesti,
se obitelj suočava s duševnom bolešću svog člana,
društvo gleda na obitelji oboljelih,
se djelatnici koji rade s duševnim poremećajima odnose prema bolesnicima,
društvo gleda na ustanove u kojima se liječe duševni poremećaji,
zakoni funkcioniraju po pitanju prava duševno oboljelih,
može duševno oboljela osoba pomoći sebi,
mi možemo pomoći njoj,
resocijalizirati duševno oboljele
......

Projekt Destigmatizacija bavi se problemom stigme duševnih bolesti, odnosno diskriminacijom i predrasudama prema ljudima koji boluju od duševnih bolesti. Projekt je započet kao dio festivala Ekstravagantna tijela: Ekstravagantni umovi ali se i nakon festivala nastavlja gradeći svoje segmente kroz proces suradnje radne grupe, kao i radom s drugim akterima uključenim u problem društvene stigme duševnih bolesti.

Destigmatizacija se istovremeno gradi u dva smjera. Osvještava i provocira javnost u smislu mijenjanja percepcije osoba s duševnim oboljenjima, odnosno razumijevanja da fenomen duševne bolesti nije otklonjen od društva, da su ljudi s duševnim poremećajima dio društva i da im treba pružiti mogućnost da pronađu vlastitu poziciju u njemu. Drugi je segment usmjeren na osnaživanje osoba s duševnim oboljenjima da sami postanu akteri procesa destigmatizacije. Pri tom se žele pronaći načini na koje oni sami mogu progovoriti o problemima, o mogućim rješenjima, o greškama koje društvo na svjesnoj ili nesvjesnoj razini čini prema njima, ponuditi im oruđe za djelovanje da sami iznađu i kreiraju prostore u društvu za svoju aktivnu uključenost.

Tri su različita medija kroz koje projekt otvara dijalog u segmentima prikazanim u sklopu festivala: video instalacija u prostoru festivala, intervencija u medijima i „mini aktivizam“ publike u javnim prostorima.

Festival je polazišna točka, otvaranje dijaloga, mjesto susreta – poticaj, ali ne i završna točka osvještavanja problema i djelovanja; ono, kao i uvijek, prvenstveno ovisi o nama samima.