Ljepota je „must have“ suvremenog življenja, nešto bez čega se ne ide niti pišati u mraku svoga samačkog stana. Jer nikad ne znate tko vas može vidjeti – Bog, anđeo čuvar, dobra vila ili smrt. U krajnjem slučaju, ako imate savjesti, vi ste ti koji trebate biti svjesni sebe i eventualnih manjkavosti, biti samokritični kao nekad stari loši komunisti. (Doduše, oni su brinuli o nečem tako nebitnom i prolaznom kao što je ideologija pa su i završili prema zaslugama.) Suvremena opsjednutost ljepotom nije uopće suvremena, nego je posljedica cjelokupne evolucije, ukorijenjena je u ono što ljudi kao vrsta jesu i signal je sklada, plodnosti, zdravlja, možda čak i sudbine. Da nije tako, cijela industrija ljepote mogla bi se slikati, a naša ekonomija bazirana na uslugama, a ne više na proizvodnji, nestala bi brže od mirisa prdeža. Ljepota je prevažna stvar da bi bila prepuštena slučajnosti i anarhičnosti individualnih amaterskih nagnuća, najčešće nepromjenjivih, i nikakva se platonska ideja ne bi izdigla iz mulja tzv. života.

Tu dolazi Moda. Moda kao strukturirana ljepota, kao zakon, kao propis, privremena vječnost svake stvari. Kad kažem stvar, mislim na sve što vidimo oko sebe, prirodu i društvo, od odjeće, prehrane, stanovanja, biljaka i životinja, do krajeva, zemalja, ideja, umjetnosti, osjećaja i međuljudskih odnosa. To da je Moda ušla u svaku poru možemo zahvaliti i kapilarnoj prokrvljenosti suvremenosti medijima. Prvi zakon svake drevne mudrosti je ukorijenjenost u Sada, a moda kao naša drevna mudrost slijedi to znanje. Zato Sada vlada našim životom, a kako Sada ima nezgodnu osobinu prolaznosti, rezultat je naše stalno zaostajanje za Modom, ispadanje iz trenda i posljedični osjećaj krivnje. Intervju je performans koji slavi ljepotu, estetizaciju i opresivnu normativizaciju u suvremenom društvu. Dobar ukus je dobro, a loš je zlo. Moda je, naravno, sve.