Projekt Ex.A.R.U. (Exo Auxiliary Respiratory Unit / Egzo pomoćna respiratorna jedinica) uključuje staklenik s monokulturom (s biljkama širokog lista poput aglaoneme i alokazije) oko kojeg se odvija iskustvena situacija kontroliranog disanja, nužnog za održavanje ljudskih funkcija u ekstremnim uvjetima gdje je zrak odsutan, oskudan ili neprikladan za udisanje. U svemiru, koji je u središtu autoričina umjetničkog interesa, ova spekulativna situacija pojavljuje se kao imaginarni krajolik koji potiče promišljanje o preživljavanju ljudi, koji su fiziološki određeni atmosferskim supstratom svog matičnog planeta. U ovoj imaginarnoj dramaturgiji, staklenik je zamišljen kao jedna od mnogih jedinica ispunjenih vegetacijom optimiziranom za maksimalnu proizvodnju kisika, opremljenih senzorima i sustavima za navodnjavanje koji iz ljudskog urina ekstrahiraju vodu i hranjive tvari za prehranu biljaka te djeluju kao sustavi za održavanje života u okruženju bez zraka. U Ex.A.R.U.-u, disanje zraka, koje se na Zemlji uzima zdravo za gotovo, kroz iskustvo trenutnog gušenja postaje krajnja granica gdje posjetitelji mogu staviti masku za disanje povezanu s kupolom te na taj način doživjeti i internalizirati elementarnu nužnost, kao i prolaznost, tankog sloja zraka koji obavija sav život na Zemlji.