Materijali za novinare mogu se skinuti ovdje.

"until I die" je zvučna instalacija koju pokreće struja generirana iz umjetnikove krvi putem specijalnih baterija. Struja koju baterije proizvode napaja mali sintesajzer, a on stvara generativnu zvučnu kompoziciju koja se može čuti putem malog zvučnika. Krv koja se koristila za premijerno predstavljanje instalacije prikupljana je postepeno tijekom 18 mjeseci, a njezino čuvanje zahtijevalo je niz manipulacija kako bi se očuvala potrebna svojstva. Ukupna količina sačuvane krvi iznosila je 4.5 litara, koje su zatim razrijeđene na 7 litara koliko je bilo potrebno za instalaciju. Tijekom performansa i prije otvorenja iz ruke umjetnika izvadio se zadnji dio krvi potreban za rad instalacije. U zagrebačkom izdanju, kao i ostalim koji su usljedili nakon premijere, umjesto prave umjetnikove krvi koristi se umjetna.

Rad pokreće 5 baterija, a vizualni dizajn instalacije inspiriran je grafikama iz 19. stoljeća koje prikazuju eksperimente s elektricitetom i baterijama. Umjetnik je motiviran željom za stvaranjem tehnobiološkog hibridnog uređaja koji koristi njegovu vlastitu vitalnost za stvaranje elektronskog zvuka te ga pretvara u promatrača svog vlastitog performansa od strane uređaja koji postoji kao rezultat umjetnikovog truda i smješten je izvan njegovog tijela – zbog čega na kratko umjetnik sam postiže svoje kreativno postojanje. Kratak životni vijek instalacije jedno je od glavnih obilježja ovog rada – simbolički čin koji evocira brzo odumiranje i nestanak života izložen promatranju. Ključni aspekt Morozovog kreativnog rada je generiranje električne struje, uz činjenicu da umjetnikova najvažnija tjelesna tekućina može pokrenuti uređaj koji je dizajniran kao ekstenzija onkraj samog tijela, uspostavljajući istovremeno doniranje krvi i transfuziju kao načine dijeljenja vitalnosti s drugom osobom ili hibridnim sustavom.