„Ja sam umjetnik koji želi promijeniti svijeti.“, izriče Zlatko Kopljar prije no što maljem započne snažno udarati po zidovima galerije. Ovim katarzičnim činom umjetnik izaziva sukob sa sustavom opresivnih vrijednosti i neproduktivnim razvojem društva, kulture, umjetnosti i njihovih institucija. Opremljena malim čekićima publika postaje sudionik pridružujući mu se u razaranju galerije i nadilaženju društvenih normi.