ArchaeaBot preuzima oblik podvodne robotičke instalacije koja istražuje što bi „život“ mogao značiti u budućnosti nakon singularnosti i nakon klimatskih promjena. Projekt se temelji na najnovijim istraživanjima o arhejama, drevnim mikroorganizmima koje se danas smatra jednom od triju domena života. Smatra se da je arheja najstariji životni oblik na Zemlji i da je prvotno evoluirala u blizini oceanskih hidrotermalnih izvora dok se Zemlja još uvijek hladila. Neke su vrste izrazito tolerantne na kiselinu, hrane se metanom ili mogu živjeti bez kisika. Stoga će biti idealno prilagođene vrućoj, kiseloj kiši zagađene budućnosti koju ljudi upravo stvaraju.

Arheje su jednostavna stvorenja koja nemaju puno kontrole nad repićima pomoću kojih se hrane i plivaju. No ovaj biomimetički ArchaeaBot ima umjetno inteligentnu neurološku mrežu i koristi strojno učenje za prikupljanje podataka i evoluciju. Možda će u budućnosti biti savršen domaćin za tehno-pozitivističke ljudske umove koji bi u njih učitali svoju svijest i živjeli dalje utjelovljeni u „ultimativnoj“ vrsti za kraj svijeta kakav danas poznajemo.

Nova istraživanja otkrivaju mehanizme pomoću kojih se drevne arheje zvane Sulfolobus acidocaldarius mogu kretati uokolo tražeći „hranu“ pomoću repića koji se nazivaju arhelama. Arhele za plivanje koriste „motore“ nalik na zupčanike. Suradnica za krio-mikroskopiju Amanda Wilson izučava strukturu tih arhela u svrhu izrade sitnih bušilica sastavljenih od DNK koje bi se mogle koristiti za bušenje stanica i liječenje bolesti, ali robotičke se arhele izrađuju 3D ispisom. Rad je realiziran u suradnji s Amandom Wilson u sklopu projekta MARA koji financira EU FET Open H2020, s bazom u laboratoriju Beeby na Imperial College u Londonu, te s profesorom Danielom Polanijem s Fakulteta računarskih znanosti na Sveučilištu u Hertfordshireu.