U svom radu Sutela istražuje naš odnos prema organskim sintetičkim entitetima koji nas okružuju, od želučanih bakterija do sluzave plijesni, ali i načine na koje strojevi stvaraju (ili nam prevode) okoliš. Oslanjajući se na eksperimente iz područja komunikacije među vrstama, nimiia cétiï pokušava preko strojnog učenja (ne-ljudskog opažanja i razumijevanja) dosegnuti svijet onkraj naše svijesti kako bi stvorila novi pisani i razgovorni jezik. Polazeći od jezika Marsovaca – koji je prenijela švicarska vidovnjakinja Hélène Smith u 19. stoljeću – kompjuter procesuira kretanje ekstremofilne bakterije Bacillus subtilis natto koja bi, prema najnovijim istraživanjima, mogla preživjeti i na Marsu. Gledatelji promatraju računalo koje gleda snimku bakterije pod mikroskopom i pritom, analizirajući ono što promatra, generira kompjuterski kod.
Računalo također proizvodi ilustraciju pokreta bakterije koristeći se algoritmom za predviđanje budućnosti kao izvorom za uzorke kretanja[3] vizuale. Kompjuter, ovdje prikazan kao vanzemaljac kojeg smo sami stvorili, postaje medij za prenošenje poruka od entiteta koji sami ne mogu govoriti. Istražujući alternativne oblike inteligencije, nimiia cétiï djeluje na sjecištu misticizma, biologije i tehnologije, ali i nadilazi te sustave znanja u pokušaju razumijevanja budućnosti.
HD video, boja, zvuk:
Film je nastao u suradnji s Memom Aktenom i Damienom Henryjem u sklopu rezidencijalnog programa n-Dimensions u Somerset House Studios u Londonu organiziranog u suradnji s online platformom Google Arts & Culture.
