Monochrom (AT) Gala večer Roboexotica-e

predavanje

Počeci Roboexotice sežu u 1999. godinu, kada su Magnus Wurzer i Chris Veigl (obojica iz skupine Shifz) počeli predstavljati koktel-robote u malom pankerskom klubu u Beču. Pridružili su im se grupa monochrom (Johannes Grenzfurthner, Franky Ablinger et al.) i grupa Bureau für Philosophie (na čelu s Güntherom Friesingerom) i tako se mali događaj razvio u Veliki međunarodni festival, koji se odvija u bečkom Museumsquartieru.

Roboexotica se sentimentalno prisjećala davno minulih budućnosti, sanjajući o maštovitim čovjekolikim strojevima i sučeljima koja su nas podsjećala na trenutke iščekivanja veličanstvene budućnosti dok smo bili mladi ili još nerođeni.

S obzirom na to da su roboti predstavljali sretne no ponizne sluge tih budućnosti, Roboexotica je pomislila kako bi bilo divno spojiti ih s jednom od najzahtjevnijih kulturnih tehnika kojih se žena/čovjek ikad dosjetila/o. Pored seksa (koji je u vrijeme začetaka Roboexotice već bio dijelom vladajuće pomame za cyberseksom) riječ je o tehnikama miješanja koktela te primjeni raznovrsnih društvenih i suptilnih motoričkih alata koje podrazumijeva jedan njegovan skup navika u ispijanju alkohola sa stilom.

Koktel-robotika, kao neologizam koji je skovala Roboexotica, označava ideju da bi se robote moglo naučiti kako da miješaju i poslužuju pića, uz ostale tomu pripadajuće radnje, poput paljenja cigareta ili razgovora za šankom.

Ipak, nije se radilo tek o (samo)ispunjavajućim proročanstvima postmodernističkih gurua koji su mahali zastavicama s porukom da se, što god se činilo, mora činiti s namjerom kako bi se pristiglo u trećerazredne info-zabavne televizijske emisije. Svrha nije bila ni u nametanju izrazito kompleksnih zadataka robotima kako bi se istražile i unaprijedile njihove suptilne motoričke mogućnosti.

Roboexotica nikada nije namjeravala postati još jednim festivalom koji donosi na vidjelo zapanjujuću tehnologiju. Cilj je bio iznova uspostaviti simbol davno izgubljene budućnosti buržoaskog društva. Ili barem spojiti tehnološko obećanje s kulturno-društvenim obećanjem u eksperimentalim uvjetima bizarmonochromnima poput same ideje kapitalizma koji se razrušava i ponovno uspostavlja kroz pobjedonosni nebeski oblik komunizma (a da se pritom niti ne dotaknu pitanja klasnog društva). Tražili smo, dakle, načine kako oblikovati i preoblikovati zapostavljenu sferu interakcije čovjeka i stroja, u društvenom okolišu sadašnjosti, u kojem su roboti i drugi oblici umjetne inteligencije skriveni unutar strojolikih kutija koje nikad ne uspostavljaju komunikaciju a kamoli vam zapale cigaretu uz nježni žensko/muški smiješak.

monochromovo gala predavanje, u sklopu Touch me festivala, mješavina je tour-de-farce diverzija s namjerom pridobivanja pažnje publike. Radosna posuda puna dobrog čistogfanatizma, krize, jezika, kulture, samo-sadržajnosti, identiteta, utopije, manije i očaja,kondenzirana u dobro poznatu kulturnu tehniku gala događanja. Drijemanje je izuzetnopoželjno.

Monochrom (AT)

Monochrom je nezačudni spoj proto-estetičkog rubnog djelovanja, pop stava, supkulturne znanosti i političkog aktivizma. Misija monochroma, njegova strast i kvazi-ontološko poslanje je prije svega sakupljanje, grupiranje, bilježenje i propitivanje (oslobađanje?) pukotina u tkivu svakodnevnih kulturnih artefakata. Misija se provodi svugdje no prije svega u kulturno-arheološkim iskopinama u sjedištima (i džepovima) ideologije i zabave.

Monochrom je otvorena, ekperimentalna baza za diskusije, kvizove, čitanja, produkciju kratkih filmova, alternativne projekte za svemirska putovanja, uradi-sam tečajeve, međunarodnu trgovinu dušama, bajke o powerpointu, igrarije, propagandne kampove, epski lutkarski teatar, estetsko savjetovalište za trudnice, produkciju i destrukciju glazbe, catering, moderni ples, istočno-njemački rock, itd.

Monochrom su: Johannes Grenzfurthner, Anika Kronberger, Franky Ablinger, Günther Friesinger, Evelyn Fürlinger, Frank Apunkt Schneider, Harald, Homolka List i Daniel Fabry. Roland Gratzer je službeni PR menadžer.