Strah od smrti nešto je što sva živa bića imaju zajedničko. To je, možda, i najveći i najsloženiji strah od svih. Većina ljudi provede svoj životni vijek pokušavajući se nositi sa strahom od nepoznatoga i od nepostojanja i u mnogim slučajevima ignorirati ga. Koliko god uzrokovao loše emocije koje se aktivno trudimo izbjeći, taj je strah pokretačka sila u pozadini velikog broja monumentalnih kulturnih postignuća. Pojedinci koji su bili dovoljno hrabri da prigrle taj strah bili su oni čija je kreativnost dala čovječanstvu inovacije na području medicine, religije i umjetnosti.
Zamislite što bi se sve još moglo postići kad bismo se intenzivnije pozabavili tim strahom.
Trenutak smrti interaktivna je instalacija koja nam može pomoći da bolje razumijemo proces straha vezanoga uz smrt. Daje nam kratak pogled u nepoznati svijet – osjetilno iskustvo materijalne smrti uživo – prikupljeno u stvarnom vremenu od raspadajućega trupla korištenjem E.R.O.S.-a (inteligentne sonde razvijene na UR Institutu). Pretvaranjem materijalnih podataka u digitalne, materijalna smrt može se prenijeti u komoru Trenutka smrti, gdje će se ponovno materijalizirati i pružiti korisniku osjetilno iskustvo smrti. Baveći se svim ljudskim osjetilima, komora će pružiti korisniku iskustvo trenutka u kojemu se čovjek ne može distancirati od iskustva najbližeg mogućeg susreta sa smrću.
Kakav će to učinak imati na korisnika? Kako će ta percepcija utjecati na njega? Hoće li taj strah u konačnici biti produktivan ili će pak ostati samo običan strah? Sve su to važna pitanja na koja je potrebno odgovoriti. Naš je plan doznati neke od odgovora, provodeći forenzička i bihevioralna istraživanja, uz pomoć naše instalacije.
suradnici na tehničkoj produkciji: tim UR Instituta: Lovro Dujnić, Dajgoro Labinac, Filip Kovačić Popov & Darko Vaupotić
produkcija: KONTEJNER (UradiSam_ARTLAB)
Gjino Šutić (HR)
Gjino Šutić (HR, 1984.) inovator je, znanstvenik i postmoderni intermedijski umjetnik. Nakon studija biotehnologije na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu u Zagrebu, počeo je raditi kao samostalni znanstvenik sve do 2013., kada je osnovao Universal Research Institute UR. Odonda radi kao znanstvenik i ravnatelj u UR Institutu. Bavi se istraživanjima na različitim područjima prirodnih znanosti s posebnim fokusom na područja bioelektronike i biorobotike.
Skovao je termin biotweaking (poboljšavanje živih organizama ili njihovih dijelova kako bi se u potpunosti izrazio i iskoristio njihov puni potencijal) kako bi potpuno definirao svoju filozofiju i rad. Od 2012. izlaže svoje izume i inovacije na brojnim znanstvenim i umjetničkim izložbama i događanjima. Kao biohaker dizajnirao je i razvio brojne alate iz kućne radinosti. Osim razvijanja svojih izuma i inovacija, radi kao edukator u područjima biotweakinga i znanosti. Jedan je od osnivača Radione Makerspace, te član organizacije MENSA i mreže Hackteria.
biotweaker@gmail.com
biotweaking.com
Tanja Minarik (HR)
Tanja Minarik (HR, 1983.) je novomedijska umjetnica i stručnjakinja UR Instituta za nove medije i multimediju. Diplomirala je filmsku i video umjetnost na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Njezin stručni rad obuhvaća prakticiranje različitih aspekata video umjetnosti: video novinarstvo, video mapiranje, instalacije, snimanje filmova i editiranje. Izlagala je svoje radove na različitim izložbama i festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu. Članica je ULUPUH-a i Radione Makerspace, indie eksperimentalnog rock benda – Žen, pripadnica Pistolero kolektiva te članica Hipermedia A/V kolektiva. Trenutačno radi na magisteriju iz Novih medija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
