TranspermiaMarcel.lí Antúnez Roca (ES)

23/11/2004

Muzej moderne i suvremene umjetnosti (Rijeka),  Akademija dramskih umjetnosti (Zagreb)

predavanje

Teorija Transpermije predlaže prototipove vanzemaljskog života, to jest pomicanja granica biosfere, a time i poboljšanja svijeta u kojemu živimo. Transpermija je rezultat eksperimenta Dedal, niza mikroperformansa izvedenih pri nultoj gravitaciji u proljeće 2003. u Zvjezdanom Gradu Ruske Federacije.

Tehnika paraboličnog leta jedna je od nekolicine koja dopušta eksperimentiranje pri nultoj gravitaciji na Zemlji, te se najviţe približava svemirskoj mikrogravitaciji. Tom se vrstom letova u cijelom svijetu bave tri agencije: NASA, Europska agencija i ruski CGTC (Centar za obuku Jurij Gagarin). CGTC za takve letove koristi avion Iljušin, teretni transporter posebno prerađen u tu svrhu, prozračan i obloženog poda. Pri svakoj paraboli avion se pod kutem od 45ľ uspinje sa 6 000 na 8 000 metara visine, da bi se potom spustio na početnu visinu. Putanja traje otprilike minutu i 30 sekundi, a za to vrijeme tijela putnika prolaze kroz polaminutnu dvostruku gravitaciju ili 2G, 25 sekundi mikrogravitacije ili bestežinskog stanja, te dodatnih 30 sekundi dvostruke gravitacije. Let takve vrste obično traje oko sat i 30 minuta pa smo, radeći na Dedalu, morali organizirati dva leta. Tijekom prvog leta 10. travnja, izvedeno je šest parabola, dok smo ih 11. travnja izveli devetnaest.

Mikroperformansi su bili organizirani oko dvije naprave: Réquiema bodybota (robota koji upravlja tijelom) i dresskeletona (egzoskeleton-skog tjelesnog sučelja). Performansi su izvođeni tijekom perioda bestežinskog stanja. Kao eksperimenti, mikroperformansi su polučili različite rezultate.

Réquiem je nastao 1999. kao interaktivna instalacija za moju izložbu Epifanía. To je zapravo mehanički sarkofag koji može micati moje mrtvo tijelo (dakle, metaforički gledano, oživjeti ga), zbog čega se i zove Réquiem. Međutim, to je također i simulator pokreta, robotičko odijelo sposobno izvesti složene koreografije. Kao instalacija, Réquiem je bez mog tijela visio na metalnom nosaču, izvodeći serije pokreta koje su određivali gledatelji pomoću touch screen senzora postavljenih u sobi. Tijekom performansa u zraku, visio je pojasevima pričvršćen na unutrašnju strukturu Iljušina, dok sam ja bio u njemu. Kad bi parabola leta doš la u područje bez gravitacije, tehničar bi ga pokrenuo i Réquiem bi, zajedno s mojim tijelom, lebdio prema određenom redoslijedu pokreta. Kao i za instalaciju, i u navedenom su slučaju pokreti pneumatske ljušture prethodno programirani na PLC računalu (programmable logic controller), koje je proizvodilo kratke serije pokreta prilagođene vremenskom trajanju parabole. U jednoj od svojih izvedbi Réquiem nam je, tijekom dugih mikrogravitacijskih razdoblja, omogućio da se prisjetimo kako se doista krećemo u gravitacijskom polju Zemlje. Drugi se put, pak, pretvorio u paradoks nadzora: u okruženju u kojem je tijelo moglo sasvim skladno lebdjeti, stroj je stiskao, nadzirao i sputavao svakoga tko bi ga odjenuo.

Prva razmišljanja vezana uz eksperiment bila su usredotočena na fenomen manjka gravitacije. No dok sam podrobnije proučavao rezultate, moj se interes proširio na ostale aspekte osvajanja svemira.

Znanstvenici tvrde kako određeni ostaci (stromatoliti) upućuju da je život na Zemlji započeo prije više od 600 milijuna godina, no mehanizmi koji su ga potaknuli ostaju nepoznati. Panspermija je jedna od brojnih teorija nastanka života na Zemlji. Prema njoj, asteroidi s bio-loškim materijalom sudarili su se sa Zemljom, omogučivši život. Kad bismo prihvatili tu pretpostavku, mogli bismo reći da se strategija organske evolucije, evolucije života, nakon dva milijuna godina vraća odakle je i došla: u svemir. Mogli bismo, dakle, govoriti o obrnutoj Panspermiji, tj. Transpermiji.

Svemir je radioaktivan, bestežinski i anaeroban, te je stoga nužno postaviti temelje za izradu nekakve umjetne naprave koja bi omogućila izvanzemaljski život. Takva vrsta života, kao uostalom i živa bića, za svoje postojanje i reprodukciju trebaju znanost, tehnologiju i kulturu, jer je prirodan život kakvim ga mi poimamo ovdje na Zemlji, u svemiru nemoguć. U Zemljinoj orbiti umjetno i prirodno se stapaju, i stoga ju vidim kao mjesto gdje je sve zamislivo, sve moguće i sve ostvarivo. Transpermija je prostor utopije.

Transpermija koju zagovaram po svom je određenju hibrid, spoj prirodnog i umjetnog, nagona i razuma. Ta doktrina, otvorena i još u razvoju, zagovara svojevrsno tkanje koje bi uključivalo sve oblike postojanja. Transpermija opravdava i ujedinjuje velik broj saznanja koja sam uključio u svoj rad tijekom posljednjih deset godina. Ti su radovi, utemeljeni na prototipovima poput robota, tjelesnih sučelja i sistemskog softvera, u Transpermiji pronašli nov okvir vlastitog određenja. Konkretna očitovanja pretpostavke Transpermije su prototipovi koje sam organizirao oko četiri osnovne teme: sučelja, roboti, kratkotrajni identiteti i novi životni oblici.

0001 — SUČELJA — Novi modeli poimanja i djelovanja u svijetu

01 Dresskeleton: egzoskeletonsko tjelesno sučelje; pokreću ga raznovrsni ručni prekidači i senzori koji tumače tjelesne pokrete.

02 Neurokaciga: moždano sučelje koje iščitava neuronske veze i omogućuje daljinsko upravljanje stvarima; u budućnosti će postati vrlo popularno i proizvodit će se u različitim modelima.

03 Taktilna mreža: reproducira osjete dodira pomoću vibratora koji, smješteni u epidermi, proizvode dodirni podražaj.

04 Lopta okusa: loptica koja odaš ilje kemijske molekule i tako okusnim pupoljcima na jeziku šalje informacije.

05 Magneto: sučelje koje nadzire doživljaj samoga sebe; nadziranjem ugljikovih kristala unutrašnjeg uha stvara doživljaje okretanja, naginjanja i vrtoglavice.

06 Telesenzor: prototip cjelovitog tjelesnog teleiskustva koji uključuje dodirnu mrežu, nosni sprej, loptu okusa, slušalice i monitorske naočale; povezan je s bioelektričnim informacijama zeca, magarca i muhe.

07 Telegzotika: prototip tumača egzotičnih osjeta poput, primjerice, slušnog doživljaja šišmiša.

08 Ultrasučelja: globalni sustav automatskih sučelja koja rade bez ljudskog uplitanja, omogučujući nadziranje podneblja i nerazumnog iskorištavanja bogatstava planete.

09 Ručni totem: sučelje promjenjivog ponašanja koje dodirom doživljavamo u obliku zvuka, sastava, čvrstoće ili temperature.

10 Ljubeće rukavice: rukavice s mehaničkim jezicima koji ljube i sišu.

11 Stroj za lizanje: kotač s toplim i vlažnim jezicima koji može masirati različitom jačinom.

12 Stroj grickalica: leteće sučelje s mehaničkim čeljustima koja mogu gristi različitom jačinom.

13 Pohotni laboratorij: sveobuhvatna osjećajna proteza; uključuje dodirnu mrežu, ljubeće rukavice, ekransku ručku, stroj za lizanje, četku i loptu okusa.

14 Salo-u-energiju: transkripcijsko sučelje koje ljudsko salo pretvara u električnu energiju; koristi se za napajanje žarulja, mobitela, laptopa i automobila.

15 Vokalometar: prevoditeljsko sučelje, simbiotički mehanizam koji uključuje ovratnik i neurokacigu; korisniku omogućuje da govori bilo koji jezik.

0002 — ROBOTI — Novi modeli kao metafore života

Strojevi su metafore organskog života, a roboti su njihovi izvorni predstavnici. Kombinacije mehanotroničnih i transgenetskih organizama mogu proizvesti nove robogenične oblike.

16 Stigmabot: roboti poput voodoobota i zvukobota sa simboličkim funkcijama; mogu poslužiti za izvr& scaron;avanje umjetničkih zadataka.

17 Biobot: robot koji objedinjuje karakteristike bakterija i biljki, a može oživljavati biljke i ljude.

18 Bodybot: parazitski robot za vanjsku primjenu na tijelima živih organizama koje može pokretati; koristi se za nadzor djece ili životinja poput psa, kao taksi djevojka ili za pomoć osobama s posebnim potrebama.

19 Endomuskularna mreža: odijelo koje nadzire bioelektricitet mišića i iskorištava mišićnu energiju; korisniku omogućuje doživljaj vrlo teško usvojivih pokreta, poput nekih vrsta plesa.

20 Molekularni printer: postindustrijski robot koji može proizvesti bilo koji predmet skeniranjem njegovih molekula.

21 Robogeni: mehanotronični transgenetski organizmi, spoj genetike i mehanotronike, nov revolucionaran put budućnosti

0003 — KRATKOTRAJNI IDENTITETI — Drugi identiteti i iskustva kao postavke za stjecanje novih znanja

Kratkotrajni su identiteti zamišljeni kao nova iskustvena područja: dirljiva, racionalna i fantastična. Ti su novi oblici identiteta opremljeni novim sučeljima i robotima za tjelesne preobražaje koje možemo kontrolirati zahvaljujući kemiji i biogenetici.

22 Biomoda: živa odjeća izrađena od organskih stanica; postmodni modeli različitog izgleda, npr. cvijeće, leptiri, zmije, ribe, očno tkivo ili termiti.

23 Proteinski pištolj: pištolj što ispaljuje enzime koji mijenjaju određena obilježja tjelesnog tkiva.

24 DNA sprej: izmjenjuje ljudski genom ili mu dodaje nove serije: omogućuje oblike poput sirene, kentaura, koze, harpije.

25 Crvena molekula: osjećajni identiteti, genetski mehanizam koji omogućuje tijelu da se mijenja prema raspoloženju, npr. u cvjetno tijelo, bodljikavo tijelo ili dlakavo tijelo.

26 Farmastici: nova generacija transpermičnih organizama, nova stanja svijesti bez popratnih pojava ili ovisnosti.

27 Cvjetni seks: vrt užitaka, seksualno ponašanje nadahnuto seksualnim obredima cvijeća; postseksualnost zasnovana na hibridnim identitetima koji omogućuju orgije.

28 Nestvarni seks: novi hibridni identiteti koji omogućuju bestijalnost.

29 Gljivoseks: multiseksualno ponašanje nadahnuto brojnim seksualnim oblicima gljiva.

30 Domotična sistematurgija: sprava koja omogućuje primjenu siste-maturgične metodologije u kućnom prostoru; iskustvo viţestrukih neobičnih identiteta.

31 Teleidentiteti: veza neurokacige i stranih identiteta; uključuju povratnu informaciju o raspoloženju.

0004 — NOVO STVARALAŠTVO — Modeli djelovanja u transpermičnoj utopiji

Transpermična utopija prikazuje nam svijet iz kojeg su novac i rad nestali. Stvaranje je najvažnija ljudska djelatnost, a ovo su novi oblici umjetničkog stvaralaštva.

32 Bioelektrični ples: nova vrsta koreografskog stvaralaštva.

33 Butopolis: stvaranje fantastičnih velegradova pomoću golemog molekularnog printera i neurokacige.

34 Priključna drama: sučelje koje povezuje kompjuterske kazališne scenarije s mozgovima glumaca.

35 Farmazvuk: nevjerojatni farmaceutski proizvodi koji korisniku omogućuju posebne glazbene ili dramske doživljaje.

36 Kaironetik: nasumični proizvođač sjemena iz kojeg izrastaju starci, mahune, leptiri ili biljke mesožderke.

37 Transpermija: proizvođač bakterija koje se odašilju u svemir kako bi nastanile nove svjetove; nova organska evolucija.

Marcel.lí Antúnez Roca

Marcel.lí Antúnez Roca (ES)

Marcel.lí Antúnez Roca (Moiŕ, 1959.) u međunarodnim je umjetničkim krugovima dobro poznat po svojim mehanotroničnim performansima i robotičkim instalacijama. Kao jedan od osnivača La Fura dels Baus, u grupi je između 1979. i 1989. djelovao kao umjetnički koordinator, glazbenik i performer. Tijekom 1990-ih stvara avangardne mehanotronične performanse koji uključuju i elemente poput bodybota (robota koji upravljaju tijelom), sistematurgije (interaktivne pripovjedne tehnike koje se izvode pomoću računala) te dresskeletona (egzoskeletonskog tjelesnog sučelja). Antúnez istražuje teme upotrebe bioloških materijala u robotici (primjerice u Joan l’home de carn, 1992.), telematično upravljanje (u performansu Epizoo, 1994. gledatelji su mogli upravljati stranim tijelom), proširivanje tjelesnih pokretadresskeletonima korištenim u performansima Afasia (1998.) i Pol (2002.), nesvjesne koreografije izvođene pomoću bodybota (Réquiem, 1999.), te mikrobiološkie transformacije u instalacijama (Rino-digestió, 1987. i Agar, 1999).

Njegov performans Epizoo uznemirio je međunarodnu umjetničku scenu ranih 1990-ih. Publika je prvi puta mogla kontrolirati pokrete tijela izvođača: pomoću neke vrste video-igre gledatelj je mogao djelovati na bodybota i tako micati umjetnikovu stražnjicu, prsne mišiće, usta, nos i uši.

Od 1980-ih Antúnez svoj rad zasniva na neprekidnom proučavanju ljudskih želja, načina na koje ih izražavamo i situacija u kojima se rađaju. Taj je interes u početku izražavao kroz “plemenske” performanse grupe La Fura dels Baus, a kasnije i samostalno, stvarajući složene i često hibridne sustave koji se opiru svakoj klasifikaciji. Antúnezovi radovi mogu se smatrati kako likovnom, tako i scenskom umjetnošću.

Od početka 1990-ih u svoj rad počinje uklapati znanstvene i tehnološke elemente, čiju interpretaciju istodobno nadilazi koristeći jedinstvene i vrlo neobične naprave. Tako počinje stvarati posve novu, toplu, sirovu i ironičnu kozmogoniju tradicionalnih tema poput osjećaja, identiteta ili smrti.

Antúnez je svoje radove predstavio u brojnim međunarodnim galerijama i umjetničkim centrima, kao što su La Fundación Telefónica u Madridu, P.A.C. u Milanu, Lieu Unique u Nantesu,I.C.A. u Londonu, Galerija Kapelica u Ljubljani, Cena Contemporanea u Rio de Janeiru, MACBA u Barceloni i Kulturni centar DOM u Moskvi. Nastupao je i na međunarodnim festivalima EMAF, Osnabrück u Njemačkoj, Muu Media festivalu u Helsinkiju, Nouveau Cinéma Nouveaux Médias festivalu u Montrealu, DEAF-u u Rotterdamu, Spiel.Artu u Münchenu, te na mnogim drugim kulturnim događanjima.

Njegov rad bio je tema brojnih publikacija: Il Corpo PostorganicoTerese Macrě (Costa&No-lan, Milano), Body Art and Performances Lee Vergine (Skira, London), Marcel.lí Antúnez Roca performances, objetos y dibujos Claudie Giannetti (MECAD, Barcelona) i katalog izložbe Epifanía što ga je iz-dala Fundación Telefónica iz Madrida.

Dobitnik je mnogih nagrada: prva nagrada na festivalu Étrange, Pariz, 1994.; Best New Media Nouveaux Cinéma Nouveaux Médias, Montreal, 1999.; nagrada Max New Theatre, Španjolska, 2001.; nagrada FAD, Barcelona, 2001.; nagrada na Ars Electronici, 2003.; Prix Ciutat de Barcelona, nagrada za multimedijsku umjetnost, 2004.