Kal Spelletich je rođen i odrastao u Davenportu u Iowi, mjestu koje je nedavno proglašeno “Najgorim Mjestom u Americi”. Još kao dijete počeo je raditi u očevoj građevinskoj tvrtci. Nakon što je, u dobi od devet godina, dobio svoj prvi pribor za kemiju, počeo je dizati stvari u zrak, eksperimentirati sa strujom, vatrom, alkemijom, konstrukcijom kuća na drvećima i brodova koje je vozio rijekom Mississippi. Kal je pobjegao od kuće kad je imao 15 godina, nakon čega je skvotirao napuštene zgrade i živio na ulici. Radio je kao perač posuđa, kuhar, automehaničar, fizički radnik, vodoinstalater, trgovac, učitelj, radnik u tvornici, rekviziter, tip-koji-zna-svašta. Umjetnost je otkrio uz pomoć kamere. Omogućio si je i samofinancirao visokoškolsko obrazovanje.

Kal je 1988. osnovao Seemen, kolektiv za interaktivni performans sa strojevima. Surađivao je sa Survival Research Labs i mnogim drugima, od rock sastava do znanstvenika, političara, NASA-e, Hollywooda i filmaša. Kurira izložbe suvremene umjetnosti i bavi se političkim aktivizmom. Radi na obalama San Francisca, gdje pretražuje smetlišta i otpad kako bi pronašao industrijske predmete čiju je tehnologiju moguće prenamijeniti. Istražuje granična područja između straha, kontrole i uzbuđenja, prepuštajući publici upravljanje nekim od uistinu opasnih strojeva. Njegov rad prestrašio je i uzbudio desetke tisuća ljudi diljem svijeta, a doveo ga je i u neprilike sa zakonom i galerijama iz kojih je ponekad bio izbačen. Ljudi su plakali; prijetilo mu se nasiljem i sudskim tužbama, rad mu je bio zabranjivan. Već 28 godina eksperimentira sa sučeljima između čovjeka i tehnologije kako bi ljude doveo u dodir s intenzivnim iskustvom stvarnog života i kako bi ih osnažio. Kalov rad uvijek je interaktivan te zahtjeva aktivnu participaciju u vidu ulaženja promatrača u rad ili upravljanja radom, koje se često protivi njihovim instinktima za samo-očuvanjem.

Ponekad predaje na sveučilištima, vodi radionice i izlaže svoj rad po cijelom svijetu.