Simpozij
20.12.2008. - 21.12.2008.
MM centar, Zagreb
Izložbeni dio festivala Touch me posjetitelje prije svega nastoji uroniti u umjetničko-tehnološki, interaktivan, “empirijski” okoliš koji zaokuplja sva njihova osjetila, pretvarajući posjet izložbi u sinestezijsko iskustvo, putem kojega im se omogućuje da sami istraže vlastiti odnos između osjetilnog iskustva, užitka, boli i sreće. Ovi pojmovi postavljaju se, u drugom dijelu kataloga festivala Touch me, kao težište teoretske rasprave, koja okuplja razmišljanja filozofa, teoretičara, kustosa i umjetnika, sudionika dvodnevnog simpozija u okviru festivala.
Hrvatski teoretičar Zoran Roško poništava samo poimanje užitka kao iskustva koje je moguće uistinu doživjeti: ono što smatramo doživljenim iskustvom užitka samo je neuspjela potraga za onim što zaista smatramo užitkom − a što je, samo po sebi, iluzija. Užitak je tek reklama za obećanu budućnost koja neće uslijediti. Potraga za užitkom tako, kao i sve drugo, ima formu MacGuffina: nevažno je za čim se traga, važno je samo da se potraga nastavlja i da postoji zaplet koji će omogućiti trajanje života, kao jedinog cilja, utjelovljenog prije svega u neprestanom procesu reprodukcije čovječanstva.
Suvremenim društvom koje se temelji na imperativu užitka bavi se i teoretičar filma Todd McGowan u tekstu “Bijeg od užitka”. Nametanje užitka kao temeljne dužnosti pojedinca vodi u ispraznost u kojoj se život iscrpljuje u potrazi za privatnim užitkom koji, opet, ostaje tek neispunjenim obećanjem. McGowan, međutim, upravo u tom razočaranju vidi revolucionarni potencijal: “Izostanak užitka koji proizlazi iz naredbe za uživanjem otvara mogućnost ponovnog sagledavanja užitka i napuštanje korozivnog sna o užitku bez ograničenja”. Izostanak obećanog užitka nalaže i potrebu za restrikcijom, a taj put od imperativa užitka do prihvaćanja samoograničavanja autor analizira na primjeru filma Klub boraca (1999.) Davida Finchera.
Aljoša Kolenc pak svoja razmišljanja o ovim temama, okupljena pod naslovom “Preko duge”, sažimlje ovako: “Ne postoji objekt koji kroz stečeno neće pokazati svoju neprimjerenost/grešnost u pogledu zadovoljenja”.
Britanski filozof David Pearce napušta, mogli bismo reći, gotovo u potpunosti takve rasprave, utemeljene na razmatranju prošlosti i (obeshrabrujuće) sadašnjosti, te se okreće razmatranju vizija budućnosti, utemeljenih na abolicijskom projektu − ideji da je, uz pomoć dostignuća suvremene znanosti, moguće u potpunosti ukinuti (ili barem, negativno-utilitarističkom idejom o “što manje patnje za što manji broj ljudi”), radikalno umanjiti patnje čovječanstva u postljudskoj budućnosti. Jedan od načina je i reproduktivna revolucija, koja će budućim naraštajima, uz pomoć genetske manipulacije osigurati sreću ili, barem, povećanu sposobnost za sreću. Tekst objavljen u ovom zborniku polemika je autora s deset mogućih prigovora na ideju o takvom, radikalnom “obogaćivanju” raspoloženja.
Britanska mreža znanstvenika, inženjera i dizajnera okupljenim oko projekta Material Beliefs bave se upravo pitanjima društvene uloge znanosti i tehnologije. Projekt se usredotočuje na biomedicinske i kibernetičke tehnologije koje zamagljuju granice ljudskih tijela i materijala. Propituje također načine na koje se dizajn kao alat javnog angažmana može koristiti kako bi potaknuo raspravu o vrijednosti hibridnih formi.
Tekstom “Dodir, ‘nove’ prostornosti i tjelesni užici” filozofa i stručnjaka za humanu geografiju Marka Patersona započinje skupina priloga koji fokus rasprave premještaju s općeg razmatranja pojmova sreće i užitka na specifično područje same osjetilnosti. Paterson se bavi dodirom kao neposrednim tjelesnim iskustvom koje je uvijek posredovano ili kroz sam medij kože, ili kroz druge medije i osjete. Razmatra najprije različite teorijske koncepcije fenomena dodira, nakon čega istražuje užitke koje obogaćeno shvaćanje dodira i taktilnosti omogućava. Analizira, tako, taktilni/haptički aspekt filma, preispituje konvencionalne pretpostavke o osjetilnom iskustvu slijepih, razmatra dodir u kontekstu pokreta, te propituje načine reprezentacije taktilnih doživljaja.
Norveški umjetnik Stahl Stenslie u tekstu “Haptički hedonizam” spaja ideju tijela kao polja osjetilnog iskustva s idejom radikalnog hedonizma, “haptičkog hedonizma” koji proizvodi prekomjeran užitak. Pitanja osjetilnog i tjelesnog užitka prije svega propituje na polju suvremene umjetnosti, polazeći od priče o tzv. Stendhalovom sindromu, koji označava sposobnost umjetnosti da prouzroči intenzivnu tjelesnu reakciju kod promatrača. U nizu izabranih primjera recentne umjetničke produkcije koja spaja taktilnost, tjelesnost i tehnologiju, kao i na primjeru vlastite umjetničke prakse, Stenslie propituje potencijale iskustva Stendhalova sindroma, tj. mogućnost umjetnosti da izazove svojevrsne estetske ekstaze.
Izlaganje britanske umjetnice Kire O’Reilly, pod nazivom “Osjećaj koji moraju dotaknuti (prstima)” imat će oblik hibrida performansa, teksta, predavanja i laboratorijskog eksperimenta kojemu je u žarištu, opet, tijelo i neočekivane
interakcije skupine tijela u prostoru, izvođačice i publike, mesa i teksta, metafore i materije.
Novozelandska kustosica i umjetnica Honor Harger predstavit će, kroz prizmu filozofije i teorije umjetnosti, umjetničku suradničku inicijativu r a d i o q u a l i a koja se, tijekom proteklih deset godina, bavi intenzivnim, osjetilnim mogućnostima radija. Referirajući se na pojam qualija, kao značajki nekoga osjetilnog iskustva, r a d i o q u a l i a istražuje prošireno poimanje radija kao prostora koji poništava razliku između broadcastera i slušatelja, u kojem svatko postaje prijenosnik informacije, ideje ili ekspresije.
Austrijska umjetnička skupina monochrom predstavit će festival Roboexotica, koji već pet godina spaja vrhunska dostignuća robotike, umjetnosti s nešto tradicionalnijom tehnikom ispijanja alkoholnih pića. Roboexotica iznova
sagledava sferu interakcije čovjeka i stroja, u sadašnjem društvenom okolišu u kojem su roboti i drugi oblici umjetne inteligencije, za razliku od ranijih utopijskih vizija čovjekolikih strojeva, otuđeni, nekomunikativni i zatvoreni unutar hladnih metalnih kutija. monochrom će također predstaviti i niz drugih projekata, u jedinstvenoj formi kulturne tehnike “gala” događanja.
Uživajte u čitanju! Ili pak (ako ste skeptik po pitanju užitka): Sretno čitanje!
