Iako različitog trajanja (minute, godine, tisuće godina) i mjerila (arhitektonsko, urbanističko, teritorijalno), tri pada dijele jednu bitnu karakteristiku. Mahom se razvijaju neopaženo, sve do trenutka svog konačnog, dramatičnog ekscesa – pada koji ostavlja duboki krater u tlu, urbanom i društvenom prostoru. Izložba Tri pada bavi se tenzijom između tihih trajanja i trenutaka glasnog ekscesa, odnosno nizom manjih događaja koji “ispod radara” grade topologiju koja se naglo savija i urušava pod vlastitom geološkom, povijesnom i političkom težinom. Zamišljena kao zvučna Möbiusova traka, topologija trostrukog pada rekreirana je in-situ, u KONTEJNER-u. Medij zvuka istovremeno reartikulira i deformira prostorne i vremenske koordinate triju događaja, koji se na izložbi tretiraju kao primarni zvučni izvori.

Seizmički podaci o zagrebačkom potresu sonificirani su i reproduciraju se transdukcijskim zvučnicima pričvršćenim na prozore izložbenog prostora. Staklo kao najkrhkiji dio zgrade tako rezonira silom od 5.5 stupnjeva po Richterovoj ljestvici.

Prostorni podaci leta sovjetskog drona TU-141 pretvoreni su u zvučni zapis ugraviran u površinu materijalnih krhotina pronađenih u kompleksu Vjesnika. Nosač zvuka stvoren tim procesom je „crna kutija” koja reproducira prelet drona preko složenog geopolitičkog teritorija.

Zvukovi infrastrukture Vjesnika prenose se paraboličnim zvučnicima u izložbeni prostor. Parabole pojačavaju vibrantnost zagrobnog života masivne arhitekture koja je izgubila sposobnost artikulacije i sada proizvodi samo šumove bez čitljivih obrazaca i značenja.

Nestanak Vjesnika ne označava samo posljednje poglavlje postsocijalističkog pada, već i konačni slom McLuhanovskog svemira. U vremenu kada je “model postao poruka”, McLuhanova izvorna fraza postala je ispražnjeni povijesni artefakt. Izložba tretira arhitekturu propalog medijskog diva kao goli medij, a njegove krhotine kao materijalnu površinu za upisivanje događaja kao sirovih podataka, jednako nečitljivih i ljudima i strojevima. Ne nudeći jednoznačnu interpretaciju niti forenzičku egzaktnost, zvučna topografija izložbe savija vrijeme i prostor, isprepliće dnevnu politiku s geološkim procesima i planetarnim ratovanjem, u afektivan kolaps koji se odvija u beskrajnim, nepravilnim petljama. Umjesto rastvorenih dnevnih novina, izložba je oštećena crna kutija koja reproducira soundtrack sadašnjeg trenutka.

Autori:
Nikola Bojić
Miodrag Gladović
Damir Gamulin
Damir Prizmić

AUTORSKI TIM:

Nikola Bojić je umjetnik i kustos koji istražuje odnose prostora, tehnologije i budućnosti. Diplomirao je povijest umjetnosti i muzeologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a poslijediplomski magistarski studij završio je na Graduate School of Design na Sveučilištu Harvard. Njegovi su projekti, između ostalih, predstavljeni u Kunstahalleu Baden Baden, Bijenalu u Taipeiu, Moderna Museetu u Stockholmu, ZKM-u u Karlsruheu, na Venecijanskom bijenalu arhitekture i Milanskom trijenalu dizajna. Bio je doktorand na Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu i gostujući predavač na MIT School of Architecture and Planning (SA+P/ACT, s prof. Gediminasom Urbonasom). Tema njegove doktorske disertacije bavila se problemom proizvodnje prostora. Trenutno je pridruženi istraživač na MIT-u i predaje na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Miodrag Gladović međunarodno je priznat multimedijski umjetnik, glazbenik i skladatelj. Diplomirao je na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu, smjer elektroakustika. Njegov rad karakterizira spoj inženjerskog znanja, punka, suvremene umjetničke estetike i DIY etosa. Djeluje kao samostalni autor i unutar umjetničkog dua Lightune.G, a radovi su mu izlagani i izvođeni na bijenalima u Kaunasu i Wrocławu, ZKM-u u Karlsruheu te u Stedelijk muzeju u Amsterdamu, između ostalih. Za svoju transdisciplinarnu suradnju Gladović je dobio brojna priznanja, uključujući i posebno priznanje na 14. Venecijanskom bijenalu arhitekture (Intermundia, kustosica Ana Dana Beroš).

Damir Gamulin je dizajner i istraživač koji djeluje različitim medijskim okruženjima i prostornim mjerilima. Diplomirao je na Studiju dizajna Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Gamulin razvija rješenja u poljima grafičkog dizajna, sučelja, prostorne grafike, dizajna interijera i namještaja, kao i kompleksnih interpretativnih prostornih rješenja. Njegovi projekti obično su usredotočeni na razvoj složenih dizajnerskih metoda te proširuju dizajnersku praksu na druga područja. Dobitnik je brojnih strukovnih nagrada, među kojima su Velika nagrada Hrvatskog dizajnerskog društva, Velika nagrada 52. Zagrebačkog salona, Nagrade Neven Šegvić i Nagrade Bernardo Bernardi UHA-e, Nagrade Vladimir Nazor, te priznanja NY Type Directors Club.

Damir Prizmić je dizajner i istraživač koji radi u proširenom području dizajna izložbi i interakcije, vizualne komunikacije, dizajna proizvoda, koncepata i alata. Diplomirao je na Studiju dizajna Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Autor je brojnih izložbenih postava te radova izlaganih na grupnim i samostalnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Suosnivač je i potpredsjednik Radione (makerspace/hackerspace), međunarodno priznate udruge za razvoj open-source i DIY kulture koja se temelji na povezivanju umjetnosti, znanosti i tehnologije. Unutar Radione Prizmić se bavi edukativnim i umjetničkim projektima, istraživačkim procesima, kustoskim praksama, međunarodnim i domaćim međusektorskim suradnjama, obnovljivim sustavima te DIY (uradi sam) i DIWO (uradi s drugima) medijskim praksama.