Izložba je prvi put predstavljena 2017. godine. Gotovo deset godina kasnije, slika Interneta znatno se promijenila. Posebice se intenzivirala prisutnost umjetne inteligencije (AI): do 2024. godine botski promet nadmašio je ljudsku aktivnost na mreži; generativna umjetna inteligencija aktivno pridonosi širenju dezinformacija, dok su oglašivački algoritmi postali nametljivo uporni, čak uznemirujući. Obećanje slobode koje je Internet nekoć nosio, danas manje ili više nalikuje dobrovoljnom podčinjavanju, a naša želja da se udaljimo od digitalnog zaslona gotovo je razmjerna našoj svakodnevnoj obvezi da ga upotrebljavamo. Rečenica „Kako me e-mail pronašao“ i prateće slike — koja se šire bezbrojnim memovima — precizno sažimaju naš današnji odnos prema internetskoj kulturi i sveprožimajućoj hiperpovezanosti koja je prati. Što ako jednoga dana ti e-mailovi prestanu nalaziti put do nas…?

-

Sve je započelo u svibnju 2015., kada je članak na lemonde.fr sugerirao mogućnost kolapsa World Wide Weba. Iako je taj događaj uvelike hipotetski, o toj je temi objavljeno više članaka kao odgovor na znanstveni simpozij koji je Royal Society organiziralo o problemu kapaciteta Interneta.

U kontekstu mogućeg naglog urušavanja mreže, možemo pokušati zamisliti pad Weba i svijet koji bi iz toga proizašao: prazni ostaci poslužitelja i more elektroničkog otpada? Digitalno ništavilo na svim ekranima? Strojevi koji oponašaju Web? Ručno izrađeni Internet? Kako će odjednom dematerijalizirane i delokalizirane dinamike struktura moći biti pogođene, kako u očitim ekonomskim tako i u neizbježnim političkim pojavnostima, ako se mreža prekine? Također, što se u međuvremenu još može reći ili učiniti? Kako netko može okupirati — ili ne — ono što je zapravo posuđeno vrijeme i prostor, prostorno-vremenski okvir koji se dijeli između digitalne i fizičke stvarnosti?

U svjetlu ovih promišljanja, okupljeni su umjetnički prijedlozi koji odražavaju navedene ideje. Izvorno predstavljajući samo umjetnike iz Québeca, u izložbu se ovom prigodom uključuje i duo hrvatskih umjetnika. U konačnici, izložena djela nude specifičnu perspektivu, istodobno gradeći i razgrađujući našu predodžbu o Webu, kao i njegovoj odsutnosti.

Nathalie Bachand, kustosica