Koliko vjerujemo onome što nam poručuju reklame, marketinške kampanje i ambalaža proizvoda koje svakodnevno susrećemo na tržištu?

Oglašavanje ne prodaje samo proizvode, već oblikuje načine na koje ih razumijemo, vrednujemo i konzumiramo. U prehrambenoj industriji informacije se često selektivno predstavljaju, stvarajući prividne slike proizvoda koje utječu na prehrambene izbore i navike potrošača. Posebno su zanimljivi odnosi u mliječnoj industriji, odnosno u proizvodnji kravljeg mlijeka i njegovih biljnih alternativa, gdje slična ambalaža, terminologija i reklamne poruke stvaraju dojam međusobne zamjenjivosti, istodobno naglašavajući različite vrijednosti poput zdravlja, ekologije i etičnosti. Primjetan pad konzumacije kravljeg mlijeka posljednjih godina stoga nije tek prolazan trend, već i posljedica snažnih marketinških kampanja i promjena na tržištu.

Istraživački rad i instalacija Antonija Kutleše "Smeđe krave daju čokoladno mlijeko" (2026.) propituje utjecaj upravo takvih marketinških strategija na prehrambene odabire pojedinaca. Polazište rada čini stvarni primjer široko rasprostranjenog mita: prema istraživanju Inovacijskog centra američke mljekarske industrije (Innovation Center of U.S. Dairy), oko 7% ispitanika vjerovalo je da čokoladno mlijeko dolazi od smeđih krava. Taj naizgled apsurdan odgovor postaje polazište za istraživanje načina na koji informacije, marketinške poruke i ponavljani obrasci komunikacije oblikuju našu percepciju hrane.
Kutleša kroz eksperiment preokreće logiku samog mita. Intervencijom u prehranu jedne krave istražuje mogućnost promjene okusa njenog mlijeka, vraćajući u fokus ono što se u suvremenoj komercijalnoj proizvodnji hrane često zanemaruje — odnos između načina proizvodnje, troškova prehrane životinja i svojstava konačnog proizvoda. Tako dobiveno mlijeko čokoladnog okusa istodobno je stvarni prehrambeni proizvod i umjetnički eksperiment koji propituje granice između činjenica, interpretacije i marketinške fikcije.

Proces eksperimenta prati i videoanimacija u kojoj se pojavljuje krava, zaštitni znak rada, oblikovana poput lika iz edukativnih dječjih sadržaja. Ona naizgled autoritativno objašnjava procese koji su doveli do promjene okusa mlijeka, no njezin infantilni i šaljivi izgled istovremeno dovodi u pitanje vjerodostojnost informacija koje prenosi. Upravo u toj napetosti između autoriteta i apsurda otvara se središnje pitanje rada: koliko smo spremni prihvatiti neku informaciju kao istinitu samo zato što je predstavljena uvjerljivo?
Posjetitelj izložbe nije samo promatrač, već postaje aktivni sudionik eksperimenta. Degustacijom proizvedenog mlijeka suočava se s vlastitim očekivanjima, prethodnim znanjem i povjerenjem koje pridaje informacijama što ih dobiva. Rad tako ne nastoji ponuditi jednostavan odgovor na pitanje koji je proizvod „bolji“, već propituje mehanizme putem kojih takve procjene uopće nastaju.

"Smeđe krave daju čokoladno mlijeko" stoga nije umjetnički rad o mlijeku čokoladnog okusa nego rad o tome kako oblikujemo vlastitu percepciju hrane, razlikujemo činjenice od konstrukcija i prihvaćamo ono što nam je predstavljeno kao istina.