Jasna Veličković (RS/NL) je skladateljica i izvođačica rođena u Beogradu, koja živi i radi u Amsterdamu. Njezin umjetnički rad razvijen je u interakciji između dugogodišnje fascinacije zvukom, trajnog interesa za složeni susret glazbe i tehnologije te sklonosti eksperimentiranju. Od 2008. godine istražuje glazbene mogućnosti (elektro)magnetskog polja - indukciju, interferenciju - kao izvor zvuka i kao kompozicijski materijal. Ovaj njezin interes postao je kontinuirani istraživački umjetnički projekt koji je nazvala Umjetnost zavojnice.
U svojim prvim istraživanjima Veličković je animirala tradicionalne instrumente elektromagnetskim valovima i tako svirala na njima bez dodira. Jedan od vrhunaca ove faze njezinog rada je Posljednja pjesma (2009.–10.) za kvartet udaraljki. Godine 2013. prestaje stvarati glazbu za i svirati na tradicionalnim instrumentima te u svoje radove uvodi magnete i metalne predmete. To ju je dovelo do izrade novog instrumenta nazvanog Velicon - specifičnog elektroničkog sustava koji se sastoji od promjenjive konfiguracije magneta i metalnih predmeta animiranih zavojnicama. U sferu Velicona, autorica kasnije uvodi odbačene elektroničke uređaje i počinje ih koristiti ili kao jedini izvor zvuka, kao u djelu Daljinska ja (2018.), ili u kombinaciji s Veliconom, kao u Operi stvari (2019.). Zahvaljujući interferenciji između elektromagnetskih polja predmeta koje je koristila, njezin je kompozicijski pristup ustvari izazivao promjenu zvuka, a ne nužno podrazumijevao stvaranje tradicionalno osmišljenog definiranog zvuka. Nedavno je Veličković ponovno uvela tradicionalne instrumente u svoj rad. Djela Ispod (2021.), za hiper-orgulje i zavojnice, nagrađeno Nagradom Stevan Mokrajac Udruženja kompozitora Srbije, i Prilagođavanje (2022.) za Ensemble Resilience predstavljaju njezine najnovije uratke u tom području.
