Ralf Baecker umjetnik je istraživač, čiji radovi su nastali na raskrižju umjetnosti, znanosti i tehnologije. Njegove instalacije i autonomni strojevi potiču razmišljanje o kompleksnim tehnologijama i njihovom društvenom utjecaju. Baecker posjeduje iznimno znanje i razumijevanje tehnoloških procesa te začudan način njihova oblikovanja u umjetničko djelo, stoga nam je čast po treći puta predstaviti njegov rad u Zagrebu.
Objašnjavajući svoju svjetlosno zvučnu instalaciju Lebdeći kodovi, kao inspiraciju navodi McCulloch-Pitts perceptrone - prve matematičke modele umjetnih neurona. Umjetni neuroni oponašaju funkciju bioloških neurona primajući informacije i donoseći binarne odluke o aktivaciji na temelju prelaska zadanih vrijednosti. McCulloch Pitts perceptroni jednostavni su modeli danas vrlo složenih umjetnih neuronskih mreža koje se koriste između ostalog i u umjetnoj inteligenciji.
Drugi izvor inspiracije za Lebdeće kodove su celularni (stanični) automati - matematički modeli koji se koriste za simulaciju kompleksnih prirodnih sustava, poput rasta biljaka ili širenja bolesti unutar određenog ekosustava, ali putem jednostavnih pravila. Unutar mreže stanica koje mogu biti aktivirane ili ne, tijekom vremena situacija se mijenja ovisno o susjednim stanicama.
Za razliku od McCulloch-Pitts perceptrona koji oponašaju neurone živčanih sustava živih bića i celularne automate koji simuliraju umreženu aktivnost unutar određenog ekosustava, treći stvaralački poticaj Lebdećih kodova nije temeljen na tehnologiji koja oponaša prirodu, već na prirodi koja se ponaša matematički determinirano.
On se, naime, zasniva na sinkroniziranju krijesnica tijekom sezone parenja. Krijesnice Photinus carolinus okupljaju se u ljetnim mjesecima u vlažnim područjima i koriste bioluminiscenciju u svrhu reprodukcije. Desetak do više stotina krijesnica sudjeluje u formiranju heksagonalne mreže svjetlosnih signala tijekom procesa parenja. Naime, mužjaci isijavaju svjetlost na specifične načine, a ženke im odgovaraju stvarajući sinkronizirane heksagone, koji osim parenju doprinose i zaštiti krijesnica od predatora.
Uz te poticaje umjetnik je kreirao otvoreni sustav koji uz pomoć svjetlosnih i zvučnih signala komunicira unutar sebe, kao i s publikom, te neposrednim okružjem. Heksagoni krijesničnih bioluminiscentnih signala vidljivi su i u prostornoj instalaciji temeljenoj istovremeno na prirodnim i umjetno stvorenim komunikacijskim sustavima.
Instalacija Ralfa Baeckera u prostoru je složena, ali istovremeno delikatna, poput fenomena na kojima se zasniva. Korištenjem svjetlosnih i zvučnih signala, sustav neprestano reagira na svoju okolinu i publiku. Reaktivnost instalacije sastavljene od neurona nalik McCulloch-Pittsovim perceptronima omogućuje dinamičnu izmjenu informacija unutar mreže, stvarajući osjećaj da je taj umjetni sustav zapravo živi organizam. U svom jednostavnom, ali sofisticiranom dizajnu, instalacija podsjeća na procese u prirodi, stvarajući vizualni i auditivni doživljaj koji poziva na kontemplaciju i interakciju i otvarajući tako prostor za razmišljanje o suptilnim poveznicama između života i tehnologije.
Olga Majcen Linn
Organizacija: Ana Bedenko, Olga Majcen Linn, Nina Maštruko / KONTEJNER
Kustosice: Olga Majcen Linn, Ana Bedenko / KONTEJNER
Tehnička realizacija: Jakov Habjan, William Linn
Dizajn: kuna zlatica
Odnosi s javnošću i društvene mreže: Inesa Antić