Čini se da svijetom u kojem živimo na svim razinama vlada kaos — od prirodnih katastrofa, nepredvidljivih vremenskih nepogoda, ekonomskih nestabilnosti do geopolitičkih previranja. Neizvjesnost je postala sastavni dio suvremenog života, iako su ljudi kroz povijest nastojali kontrolirati pojavnosti i sredine u kojima žive. Kontrola je prividno neophodna kako bi se stvari mogle razumjeti, usmjeravati, zadati. Unatoč želji da se svijet postavi unutar determinističkog okvira i da smo u mogućnosti svaki pa i najsitniji detalj određivati, u stvarnosti sustav kontrole kao takav ne postoji već je nepredvidljivost ono što pokreće svijet.

Premda se tijekom povijesti čovječanstva kaos često pripisivao bogovima ili sudbini, nečemu dalekom i neopipljivom, moderna fizika postavila je okvir za razumijevanje onog što nas okružuje. Teorija kaosa se tako bavi iznenađenjima i nelinearnim pojavama koje je praktički nemoguće predvidjeti ili kontrolirati te nas podučava kako očekivati neočekivano. Ti zakoni i koncepti moderne fizike polazišta su i integralni dio najnovijih radova kanadskog umjetnika Navida Navaba koji je u suradnji s Garnetom Willisom pristupio istraživanju koje isprepliće tehnološke tendencije te prirodne i ljudske elemente, s kaosom u središtu njihovih eksperimenata.

Navab je s baštinskog lokaliteta u Montrealu spasio orgulje koje je 1910. godine izradio poznati kanadski graditelj orgulja Casavant te ih ponovno oživio tako što im je modificirao pneumatsku konstrukciju. Uklonio je aerodinamičke stabilizatore koji su nekada imali za cilj eliminirati turbulenti tok i njegov nepredvidivi zvučni svijet. Na taj je način Navab omogućio ponovnu čujnost dugo potisnutih i utišanih tonova orgulja. Organizmom, robotski pripremljenim stoljetnim orguljama tako upravlja kinetička skulptura pod nazivom Pobuđeni kaos — robotski upravljano trostruko njihalo koje svojim kaotičnim gibanjem pokreće orgulje i vlada njihovim zvučnim ponašanjem.

Generativni pokreti trostrukog njihala stvaraju kaotične obrasce između njegova tri međusobno povezana kraka. Modulacijom svojih pokretnih elemenata, dinamičkom razmjenom potencijalne i kinetičke energije, generiraju se različiti sustavi kretanja te umjetniku omogućuju suradnju s kaosom — prirodnim mehanizmom oblikovanja — naglašavajući kako čak i najsuptilnije nestabilnosti na najmanjim razinama doprinose pojavi kohezivnog ponašanja, čije je sljedeće stanje uvijek nepredvidivo. Podaci koje umjetnik može ekstrahirati iz kretanja Pobuđenog kaosa, otisnuti su na aerodinamičkim pragovima Organizma, upravljajući njegovim zvučnim ponašanjem i dovodeći kinetički kaos u dijalog sa zvučnom turbulencijom.