Interaktivnu računalnu instalaciju Dvoboj čine video projekcija i naprava u obliku pištolja. Na projekciji se pojavljuje ljudski lik u prirodnoj veličini, odnosno autorica rada. Koja je reakcija promatrača kada se nađe suočen s djelom ili alter-egom autorice? Može li provokacija višesmjerne komunikacije imati ikakav učinak? Prikaz tijela autorice izložen je virtualnom nasilju publike. Ima li nečeg opasnog u estetskom zadovoljstvu svojevrsnog napada na umjetnički rad? Pobuđuje li ovakva interakcija ushit i zadovoljstvo ili pak nesigurnost, odbojnost?
Rad je nastao suradnjom različitih disciplina. Tema odnosa čovjeka i stroja prikazana je iz perspektive vizualne umjetnosti i računalnog programiranja. Dobivena je slika u određenom smislu sinteza matematičke računice, a element elektronske komunikacije važno je obilježje ovog multimedijalnog postava. Koji je promatračev stav prema djelu vizualne umjetnosti dok stoji ispred njega i pokušava dokučiti smisao? Osjeća li se i sam izloženim i ranjivim ili zauzima dominantnu poziciju?
Paradoksalni dvoboj gledatelja i rada zapravo je sukob bez pobjednika i gubitnika. Svaka je strana u specifičnoj prednosti naspram druge. Osoba u realnom prostoru posjeduje oružje za uništenje druge te mogućnost odlaska, dok osoba u virtualnom prostoru ima sposobnost vječnog postojanja i stalne regeneracije.
Ovaj je rad dvoboj između dviju opozicija: virtualnog i realnog svijeta te umjetnika i gledatelja. Postavlja se pitanje tko pobjeđuje – umjetnost ili stvarnost?