MONTE CARLO simulacija ili Ingwar i FreyaDubravko Kuhta Tesla (HR)

Eksperiment za novu hiraganu

Projekt se referira na pojmove iz vjerojatnosti i statistike. Simulacija je kvantitativna metoda kojom se najčešće rješavaju problemi s događajima čije je pojavljivanje stohastičko. Simulacija predstavlja pristup rješavanju operativnih problema, u kojem parametre stvarne problemske situacije nekog sustava unosimo u matematički model, a on, na temelju unešenih vrijednosti određuje moguća stanja koje sustav može primiti. Sama simulacija ne daje konkretno rješenje problema, već su njen rezultat informacije koje služe kao potpora u odlučivanju.

Ovaj rad, umjesto kompliciranom matematičkom metodom, eksperimentalnom metodom zorno prikazuje moguća stanja i moguća rješenja izrazito složenog dinamičkog problema: Nautičar Ingwar se pretjerano pozabavio bocom crnog vina i sada pokušava pronaći svoju jahtu Freyu vezanu u luci.Monte Carlo simulacija je naziv koji 1940. uvode John von Neumann (mađarski Margittai Neumann Janos Lajos) i Stanislaw Marcin Ulam kao metodu rješavanja determinističkih problema vezanih za slučajne brojeve. Metoda se razvija tijekom Drugog svjetskog rata za rješavanje složenih problema pri izgradnji atomske bombe, a primjenjuje se za teško rješive determinističke probleme, složene fenomene koji nisu dovoljno istraženi i statističke fenomene koji nemaju analitičko rješenje.

Instalacija se sastoji od male makete grada Zadra (Poluotoka). Od početne točke kretanja (konoba Na po ure) nautičar Ingwar (predstavljen malom čeličnom kuglicom) pokušava stići do svoje jahte Freye. Kako je konzumirao zavidnu količinu crnoga vina smjerovi njegova kretanja su nepredvidivi, a i zemlja mu se ljulja pod nogama. Kako do Freye može stići raznim putevima, a i ne mora stići do nje, zanimljivo je pratiti ta kretanja i zapise o uspješnosti. Kuglica vrluda uličicama makete i najčešće završava svugdje osim na jahti.

Maketa grada napravljena je od pjenastog ekstrudiranog polistirena. Pomoću tri motora upravljana generatorom “slučajnih interferencija” cijela podloga mijenja svoj položaj, od horizontalnog do blagih nagiba u svim smjerovima, a što rezultira kretanjem čelične kuglice u slučajnim smjerovima. Na svakoj 'uličici' koja završava na 'rivi' smješten je elektromehanički brojač koji broji prolaz kuglice kroz tu točku. Isto tako, jedan je brojač smješten na izlazu iz 'konobe', a jedan na 'jahti'. Usporedbom stanja pojedinih brojača moći ćemo odlučiti je li Ingwar pretjerao s količinama crnog ili Zadar ima previše izlaza na more!

Dubravko Kuhta Tesla (HR)

Rođen sam u prošlom mileniju, davne 1957., u malom gradu podno Medvednice koji je danas prerastao u metropolu. Svoj prvi model željeznice, koji sam dobio za šesti rođendan, rastavio sam da vidim kako to radi i to je bilo presudno. Nakon toga sam rastavio još gomilu igračaka, a i skupljih stvari, te od tih dijelova sastavljao “izume”. I tako do današnjih dana (jedino što danas rijetko rastavim nešto što funkcionira!). Upravo zbog tih ideja i moje tvrdnje “da ništa osim teleportacije danas nije neizvedivo, samo je pitanje koliko je netko za realizaciju ideje spreman uložiti novaca”, često surađujem s mnogim umjetnicima i institucijama kako bih riješio naizgled nerješive probleme. Osim što sam do sada “riješio” nekoliko velikih, a i ponešto manjih izložbi u Zagrebu i inozemstvu (Zdravo budi!, Here Tomorrow, Biennale u Sao Paulu, Biennale u Veneciji, Biennale arhitekture u Veneciji....), godinama sam u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski bio “tonmajstor”, radio projekte multimedijalnih prostora, da bih na kraju završio na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu na Odsjeku za animirani film i nove medije. U slobodno vrijeme eksperimentiram s kinetičkom umjetnošću, ponekad čak dobijem i neku nagradu, a neki od posljednjih eksperimenata su bili izloženi proteklih godina na Trijenalu hrvatskog kiparstva, Hrvatskom trijenalu crteža, Device_artu, THTnagrada@msu.hr...