Ljubakalo ili stroj za poljupce samo je još jedna romantično mišljena skulptura. Sastoji se od mehanizma koji pokreće umjetne usne izlivene od lateksa, tako da se one skupljaju u poljubac. Stroj je na mehanički pogon i vrlo je sličan stroju za mljevenje mesa. Rad posjetitelju daje mogućnost da mehanički izljubi sebe ukoliko ga nema tko drugi ljubiti. Mehanizam koji prenosi pogon od pokretne ručice do usana je sasvim otkriven pogledima. Također, ova skulptura je pokušaj da se potpuno prebrodi barijera između umjetničkog rada i njegovog promatrača.

Rad pokreće pitanje otuđenja i svevladajuće usamljenosti nastale zbog sve zamršenijih međuljudskih odnosa. Sve je češća pojava proizvoda koji mogu zadovoljiti vašu potrebu za bliskošću. Od filmske pornografije i specijaliziranih trgovina u kojima se mogu kupiti “svi vaši nedoživljeni snovi” pa do virtualne stvarnosti koja bi trebala simulirati pravu. Tako se stvaraju uvjeti za sve veću ulogu samozadovoljavanja i samodovoljnosti što dalje produbljuje ionako preširok jaz među otuđenim individuama.

Ono što tržište još uvijek ne može nadoknaditi jest potreba za nježnošću, ljubav i bliskost prema drugoj osobi. Tako i ovaj stroj naizgled pokušava zadovoljiti nedostajuću nježnost ali, poput svakog drugog stroja, teško da će u tome uspjeti.