ParfemSilvio Vujičić (HR)

Tjelesna parfumerija, 2006.

[franc. PARFUM, od tal. PARFUMARE, lat. per → kroz, lat. fumus → dim, u smislu “probijanje dima”]

Parfem je mješavina mirisnih eteričnih ulja i aromatskih spojeva, fiksatora i otapala koji se koriste da bi se ljudskom tijelu, predmetima i prostorijama u kojima se boravi podario ugodan miris. Količina i tip mješavine otapala s mirisnim uljima određuje hoće li se parfem klasificirati kao parfemski ekstrakt, Eau de parfum, Eau de toilette ili Eau de Cologne.

Galeriju transformiram u laboratorij u kojem pomoću laboratorijske opreme proizvodim parfeme na bazi ljudskih izlučevina. Posjetitelji mogu u prostoru galerije ‘ostaviti’ neku od svojih izlučevina te se od nje može napraviti parfem. Jedan primjerak dobiva posjetitelj, a drugi ostaje u mojoj bazi mirisa.

Potrebno vrijeme za izradu jednog parfema iznosi ± 60 minuta. Boteljiranje se obavlja u galeriji. Parfem nosi naziv donatora i izlučevine od koje je napravljen. Proizvod se potom može koristiti.

natuknice:

  • galerija kao laboratorij – ‘umjetnost’ postaje funkcionalna, istovremeno pristupačna i nepristupačna jer umjetnost možda smrdi
  • znoj, sperma, urin, krv, izmet, menstrualna krv, mlijeko - kao baze za izradu parfema, pretvaranje izlučevina u nešto drugo neprirodnim putem
  • parfem kao socijalna i kulturna vrijednost
  • nevidljivost i čudna senzibilnost, potentna supstanca
  • fluks – važnost protoka (→ Deleuze)
  • subjektivnost mirisa (vlastiti miris, bez obzira kakav je, nam je ugodan)

H. Miller

Volim sve što teče: rijeke, kanalizacije, lavu, sjeme, krv, žuč, riječi, rečenice. Volim kada voda probije iz vodenjaka. Volim bubreg i njegove bolne kamence, pijesak i što ti ja znam što; volim urin koji peče dok teče i triper koji nikako da stane; volim riječi histerika i rečenice što teku i teku poput dizenterije i zrcale sve bolesne slike duše; volim velike rijeke poput Amazone i Orinoka na kojima luđaci poput Moravagine plutaju kroz snove i legende na otvorenom čamcu i utapaju se u slijepim ušćima rijeke. Volim sve što teče, čak i menstrualni potok koji izbaci neplodno sjeme. Volim scenarije koji teku, pa bili hijeratski, ezoterični, perverzni, polimorfni ili jednostrani. Volim sve što teče, sve što ima vrijeme u sebi i postajanje, što nas vraća na početak gdje nikada nema kraja: nasilje, proroke, opscenost što biva ekstaza, mudrost fanatika, svećenika s njegovom neprobavljivom propovijedi, prostote prostitutke, ispljuvak što otiče u slivnik, topeći se, rastvoren i rastvarajući, sav gnoj i prljavštinu što se pročišćava tekući, što gubi osjećaj porijekla, što prolazi veliki krug prema smrt i nestajanju.

suradnici: dr.sc. Stribor Marković, Ivona Jasprica, Ana Mornar, Ivo Parać, Dean Lukić
produkcija: KONTEJNER (UradiSam_ARTLAB)

Silvio Vujičić (HR)

Silvio Vujičić diplomirao je na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Radove je izlagao na brojnim grupnim i samostalnim izložbama.

kontakt: studio@silviovujicic.com, www.silviovujicic.com