Konferencija

"Razveži vezu: Redefiniranje normativnosti u ljubavi"
organizirana u partnerstvu s Fotografskom udrugom Organ Vida

subota 21.09.2019.

  • 12:00 - 20:30 Razveži vezu: Redefiniranje normativnosti u ljubavi | konferencija (na engleskom jeziku) u partnerstvu s Fotografskom udrugom Organ Vida @ HALA V Tehničkog muzeja Nikola Tesla, Zagreb
  • 10:00 - 10:15 Uvodni govor
  • 10:15 - 12:00 panel 1: PONOVNO OSMIŠLJAVANJE OBJEKTNE LJUBAVI
  • 10:15 - 10:35 Anastasia Starikova: The Love Object
  • 10:40 - 11:00 Jakub Ceglarz: LOVE MANIFESTO - the care, the practice and the pleasure
  • 11:05 - 11:25 Adam Zaretsky: Object Oriented Psychopathia Sexualis (OOPS) studies presents: Queer Adjectivist Ontology (QAO) - Object Relations and Descriptive Cathexis
  • 12:00 - 12:30 PAUZA
  • 12:30 - 14:30 panel 2: POLITIKA TIJELA
  • 12:30 - 12:50 Helena Falabino: The Political body of Jealousy
  • 12:55 - 13:15 Dalila Honorato: Secretions: The Semiotics of Arousal
  • 13:20 - 13:40 Hayley Fox Roberts: A Different Kind of Public Sex’: Power & Disempowerment in Expressions of Dyke Sexuality
  • 13:45 - 14:05 Nataša Govedić: Desire to fuse or eros in Hang Kan’s The Vegetarian and in the works of visual artist Cecilia Paredes and poet Paul Guest
  • 14:30 - 15:30 PAUZA
  • 15:30 - 17:10 panel 3: NOVI LJUBAVNI OBRASCI
  • 15:30 - 15:50 Alisha Doody: How to Love
  • 15:55 - 16:15 Dunja Plazonja: Brief Encounters: Desire and Fantasy in Long-Distance Relationships
  • 16:20 - 16:40 David Ashley Kerr: WHAT IS LOVE? BABY DON´T HURT ME Love, images and the Digital Ether
  • 17:10 - 17:30 PAUZA
  • 17:30 - 19:00 okrugli stol Može li mononormativnost prestati biti norma (u Hrvatskoj)? Razmatranje konceptualnih i empirijskih aspekata poliamorije | Moderatori: Goran Koletić, Jasmina Mehulić, Luka Jurković. Gosti: dr. sc. Branka Galić, dr. sc. Željka Kamenov, Senka Sekulić Rebić
  • 19:00 - 20:30 izvedbeno predavanje: Blaue & Poppy - Umjetnički ljubavni zapis

Iako je ljubav emocija koju doživljavamo više-manje svi na ovoj planeti, načini na koje živimo našu seksualnost i intimnost, kako tvrdi Lauren Berlant, "dubinski su oblikovani teorijama" (Berlant 2012.). Psihoanalitičke teorije dugo su nudile dominantna objašnjenja seksualnosti, subjektivnosti i žudnje, no druga tumačenja mogu se pronaći "u estetici, religiji i fantazijama masovne i popularne kulture, koja uglavnom nisu realistična, ali često tvrde da su baš one pronikle u srž emocionalnih istina o prirodi i snazi ljubavi" (ibid.). Na ovoj konferenciji temi ljubavi želimo pristupiti iz nekoliko različitih perspektiva.

Počinjemo od najočitije poveznice – odnosa između ljubavi i seksualnosti. Želimo istražiti koncept mononormativnosti i pozabaviti se alternativnim načinima konstruiranja intimnosti, propitujući na taj način ustaljena viđenja ili stereotipe vezane uz poliamoriju. To također podrazumijeva proučavanje poveznica i razlika između seksualnih i neseksualnih oblika ljubavi te raspravu o širokom spektru aseksualnosti, sive-aseksualnosti i razmatranje brojnih ekspresija ljubavi kao brižnog rada.

Fokusirane smo i na istraživanje veze između ljubavi i politike. Slijedeći bell hooks, koja je tvrdila da je ljubav materijalna sila koja može osnažiti i pojedince i kolektive, i pozivajući se na koncept ljubavi kao stvaralačke i kolektivne sile Michaela Hardta, želimo preispitati modernu ideju ljubavi – onu koja se odnosi na "buržujski par i klaustrofobične okvire nuklearne obitelji" (Hardt, Negri 2004.). Želimo se odmaknuti od shvaćanja ljubavi kao nečeg isključivo privatnog te je razmotriti kao prostor kolektivnog "postajanja-drugačijim". Također, propitujemo ljubav kao robu, promišljajući njezinu utrživost kao proizvoda namijenjenog prvenstveno heteroseksualnim parovima, čime se normaliziraju heteroseksualnost i monogamija.

U vrijeme rastućeg fašizma i radikalno desnog ekstremizma na globalnoj razini, vjerujemo da je nužno razmišljati o kompleksnim načinima na koje se ljubav prema drugome "može prenijeti na kolektiv" (Ahmed 2004.). Želimo razumjeti ne samo radikalni i transformativni potencijal ljubavi, već i kako se ljubav može zloupotrijebiti kao izvor isključivanja, dominacije i nasilja. Ovdje želimo naglasiti važnost političke borbe oko pitanja – tko ima pravo proglasiti da djeluje iz ljubavi – koje je postavila Sara Ahmed u knjizi Kulturne politike emocija.

Konačno, želimo istražiti odnos ljubavi kao predmeta kulture i pitanja znanosti. Promatrajući ljubav kao uzak snop simptoma, želimo propitati kulturni i društveni kapacitet za djelovanje vezan uz ono što nazivamo zaljubljivanjem, ali i termine kao što su bezuvjetna ljubav, koji se najčešće koristi u kontekstu obitelji. Zanima nas kako neuroznanost, psihijatrija, farmakologija, biologija i druge discipline analiziraju, postavljaju hipoteze i tumače što je ljubav i kako je oblikuju kemijska, kulturna, biološka ili društvena pravila i karakteristike. Za kraj, želimo istražiti proizvode li to znanje i tehnološki napredak neke oblike zloupotrebe i nasilja.