Obrčući temu, Jurij Krpan postavlja pitanje kako tijelo bez invaliditeta može, pod određenim okolnostima, postati necjelovito. Koristeći kibernetičke proteze kao umjetničke dopune, radovi Stelarca, Marcel.lija Artuneza Roce, Arthura Elsenaara i Davidea Grassija propituju 'hedikep' kao prvotno stanje organizma koji može nadići svoja ograničenja samo pomoću specijaliziranog sučelja.
“Namjesto da tematiziramo zloupotrebu koju normalna većina implicira kao paradigmu za hendikepirana necijela tijela, ovdje ćemo pokušati pokazati kako se ta paradigma urušava opremimo li, proširimo li, poboljšamo li... normalno tijelo tehnološkim protezama. Predstavit ćemo nekoliko umjetničkih projekata u kojima umjetnici svoje tijelo opremaju dodatnim funkcijama – u pravilu s elektroničkim i mehaničkim dodacima – koje njihovim tjelesnim funkcijama dodaju nove.”
Jurij Krpan (SI)
Jurij Krpan živi i radi u Ljubljani gdje je inicijativu Študentske organizacije univerze, osnovao je galeriju Kapelica, koju i danas vodi. Kao kustos i selektor sudjeluje na više domaćih i međunarodnih festivala, od kojih su najveće međunarodne produkcije bile organizacija i umjetničko vodstvo slovenskog paviljona na 50. Venecijanskom bijenalu 2003. godine, te konceptualna galerija Cosinus smještena u zgradi Europske komisije u Bruxellesu. Godine 2008. sudjelovao je na Ars Electronici u Linzu s kustoskim predstavljanjem umjetničkog profila galerije Kapelica. Od 2004. godine, kao direktor odsjeka za umjetnosti pri Bijenalu mladih Europe i Mediterana (Bruxelles), brine za poboljšanje umjetničke razine Bijenala. U okviru te organizacije uredio je knjigu ORIGINAL - 100 important BJCEM Artists o umjetničkoj relevantnosti bijenala po njegovoj dvadesetoj obljetnici.
Iako ga u arhitektonskim izložbenim projektima osobito zanima semantika umjetničkih poduhvata u proizvodnji građevine, u svom galerističkom radu mjeri korelaciju promišljanja umjetničkih djela i njihova taktičkog utjecaja na suvremeno društvo. U žarištu produkcije galerije Kapelica, od samih njezinih početaka, nalazi se područje umjetnosti izražene kroz tehnologiju. Neki od najvažnijih predstavnika ovog trenda u svijetu gostovali su u galeriji, kao što su Stelarc, Marcel.li, SRL, Peljhan i Stenslie. Galerija je trendseter na razmeđi znanosti i umjetnosti (Symbiotica, De Menezes, Orlan, Tabar i Tratnik) te predstavlja radove koji proizlaze iz tretmana ljudske tjelesnosti (Kulik, Delimar, Athey, Franko B, Eclipse). U svojoj galeriji Krpan se zalaže za dekonstrukciju načela bijele kocke i daje prednost kombinaciji umjetničkih izraza koji potiču na promišljanje i misaonost. Iz tog razloga on galeriju ne shvaća kao rekreacijski i kontemplativni prostor za umorne mase, nego kao izložbeno-eksperimentalnu platformu za aktivnu proizvodnju i intelektualno ulaganje u vrijednosti i stvarnost suvremenog društva.
