Portret 01 B.M. je portret zatvorenika B.M., koji je na odsluživanju višegodišnje zatvorske kazne zbog ubojstva čovjeka koji je nekoliko godina ranije donirao bubreg upravo njegovoj kćeri. Ova transplantacija je uz svoju primarnu, medicinsku funkciju na neki način otvorila i mogućnost formiranja svojevrsnog četverokutnog obiteljskog odnosa, koji je u ovom slučaju završio tragedijom. Portret 01 B.M. dio je serije portreta pod nazivom Lorem ipsum portreti, koja se razvija u potrazi za osobama čije su sudbine promijenjene određenom bio-medicinskom intervencijom, motivirane različitim medicinskim razlozima, ali istovremeno na potpuno nov i ne sasvim simboličan način formiraju međuljudske odnose i bitno mijenjaju poznate uloge roditelja, ljubavnog ili životnog partnera i dr.

Riječ je o instalaciji sastavljenoj od dvaju dijelova – fotografija portretirane osobe, koje su napravljene kao morfing određenog broja video-snapshotova, i kratkog video-dokumenta o snimanju takvih portreta, koji daje i osnovne informacije o portretiranim osobama.

Komentar Miška Šuvakovića:
Snimak suočava gledatelja s otvorenim i neodređenim pitanjima o razlogu izlaganja. Zapravo, o mogućim podtekstovima ili fetišizacijama ili fascinacijama, odnosno političkim/etičkim odlukama u izboru modela snimanja i o odnosu prema složenoj biopolitici suvremenog društva, medicinskoj politici, životnim okolnostima, sudskoj politici, zatvorskoj politici, bioetičkim pitanjima darovanja i oduzimanja života. Ali sva ova pitanja nisu postavljena umjetničkim djelom – ona čak ne moraju biti izrečena, čak ni mišljena u vezi s djelom. Ono što umjetnik čini je da gledatelja sugestivno suočava s velikim brojem nepoznanica koje mora riješiti ako želi ući u igru s djelom, koje je otvoreno obećanje „tamne mrlje ljudskosti”. Pri čemu nije u pitanju zahtjev za razumijevanjem umjetničkog rada. Prije je riječ o situaciji u koju je gledatelj gurnut i u kojoj može reagirati na osnovu svojih uvjerenja, moralnih stavova, predrasuda, etičkih izbora, supatnje sa žrtvama bolesti, ubojstva, utamničenja. Umjetnik vodi politiku pozicioniranja gledatelja/gledateljice u odnosu na minimalne i netransparentne informacije te na „transcedentni/singularni užas” koji možda, točnije vjerojatno, stoji iza njih.