Plug-in Habitat temelji se na pitanju koje je 1960-ih postavila neofuturistička arhitektonska grupa Archigram: što bi se dogodilo kada bi se cijela urbana okolina mogla programirati i strukturirati u smjeru promjena? Pojam arhitekture koja se prilagođava promjenama utjelovljen je i u inteligenciji biljaka – njihova je struktura modularna i distribuirana, bez središnje kontrole, ali organizirana je suradnički i prilagođava se promjenjivim uvjetima u njihovu kontekstu.

U radu Plug-in Habitat Paula Nishijima istražuje adaptivne strategije biljaka kao i njihov odnos s drugim vrstama i okolišem. Umjetničko istraživanje prevedeno je u hibridni sustav koji povezuje jastučastu biljku koja se nalazi u Atlantskom botaničkom vrtu (Gijón, Španjolska), s dva umjetna modula – stvarajući stanište u koje se mogu uključiti i ukopčati živi i umjetni organizmi. Tehnička arhitektura sustava koristi mrežu LoRaWAN i Helium – decentraliziranu bežičnu IoT mrežu vezanu uz blockchain – za prikupljanje i pohranu podataka iz biljke.

Jastučaste biljke, poznate po tome da mogu regulirati vlažnost i temperaturu unutar svojeg 'jastuka' – stvarajući mikroklimatsko utočište za druge vrste – služe kao inspiracija za jedan od modula. Drugi dio inspiriran je trnjem i šiljastim strukturama biljaka. Oni su važni adaptivni alati koji ne samo da biljke brane od životinja biljojeda, već također pomažu u smanjenju gubitka vode.

Izložbeni moduli koriste unaprijed snimljene podatke dobivene od jastučaste biljke, koji ilustriraju kako se ona prilagođava promjenama u okolišu, a potom ih pretvaraju u kretanje i pulsirajuće svjetlo.

S obzirom na trenutne izazove s kojima se suočava ljudski i neljudski život na Zemlji, prilagodba je ključna u borbi s klimatskim promjenama i ekološkom krizom. Plug-in Habitat teži organskom, samoorganiziranom načinu izgradnje koji umjesto otpora prigrljuje promjene.