Šetajući ulicama Berlina jednog jutra, primijetio sam žarko crveno svjetlo u daljini. Nakon što sam bolje pogledao, shvatio sam da vrlo malo znam o udaljenoj perspektivi u ovom gradu. Tako sam se zainteresirao za treniranje oka da traži predmete u daljini. Čineći to, shvatio sam da kada oko promatra udaljene predmete i postane svjesno šire okoline, percepcija bližih predmeta počinje se mijenjati. Nastavio sam to raditi i počeo premještati pogled s jednog predmeta na drugi, istražujući dubine. Odnosi između mnogobrojnih promatranih predmeta postali su dinamični, stvarajući svoju vlastitu temporalnost i preobražavajući se. Jedne večeri, ova mala igra percepcije odvijala se u prilično tamnoj četvrti, gdje su se udaljena svjetla isticala u odnosu na obližnje elemente. Veze između različitih točaka postale su fluidne i ritmičke. (Alexandre Babel)

Pomak između je djelo za bubnjeve i prethodno snimljene bubnjeve. Isključivo je glazbeno, bez vizualnih elemenata. No ono se napaja ovim iskustvom promatranja. Što se događa sa zvukom između njegova početnog stanja i njegova kretanja iz jedne sfere u drugu? Dopušta li nam naša percepcija da izoliramo predmet iz njegovog konteksta ili da postanemo svjesni cjelokupnog krajolika?

U ovom djelu, Alexandre Babel nadahnjuje se vizualnim iskustvom u urbanom krajoliku Berlina kako bi stvorio prepuni svemir u kojem točkasti zvučni događaji formiraju kompleksan, ali fluidan pejzaž. To je djelo koje ima višestruke fokuse i koje okupira slušatelja na više razina. Ipak, ovo djelo nikada nije sterilno; naprotiv, divna poezija i osjećajnost izviru iz ove zvučne slike koja se nadahnuto raspliće u vremenu. (François J. Bonnet)