Evolucija se definira, još od Darwina, kao nasljeđe s modifikacijama. Organizmi s vrlo kratkim životnim vijekom, poput bakterija, mogu nam pružiti priliku da vidimo kako se evolucija odvija pred našim očima.
Escherichia coli, pogotovo sojevi K-12 i B, među najčešćim su laboratorijskim bakterijama jer su bezopasne i korisne za mnoge eksperimente u molekularnoj biologiji. Kod tih se bakterija javljaju genetske mutacije, jednako kako se događaju i kod drugih organizama. Kao posljedica toga, kod velike populacije E. coli vjerojatno će nekoliko bakterija imati mutacije koje će ih učiniti otpornima na antibiotike. Ako nema nikakvog antibiotika u blizini, bakterije s takvim mutacijama obično su u slabijoj formi, pa zbog je zbog toga frekventnost takvih bakterija i dalje izuzetno niska. Međutim, kad se okruženje promijeni, dodavanjem antibiotika, te mutacije postaju kritična prednost i tako nastaju kolonije otporne na antibiotike.
U ovom izlošku na različite tanjure stavljen je jednak veliki broj E. coli. Na jednom tanjuru nema antibiotika te se na njemu razvijaju brojne kolonije bakterija koje vrlo brzo dostižu konfluenciju. Na drugim su tanjurima različiti antibiotici koji nam omogućuju promatranje adaptacije bakterija na te nove uvjete te naposljetku pojavu nekoliko kolonija E. coli otpornih na antibiotike.
Marta de Menezes (PT)
Marta de Menezes jedna je od prvih umjetnica koja je u svoj rad inkorporirala biotehnologiju doprinijevši tako razvoju bio-arta. Pokazala je da se laboratorij za biološka istraživanja može koristiti kao umjetnički studio. Njezini brojni radovi uključuju materijale i znanja iz različitih disciplina (CRISPR/Cas9, magnetne rezonancije, strukturalne biologije, mikrobiologije i dr.). Radovi su joj predstavljani diljem svijeta na izložbama, konferencijama i u publikacijama. Portugalska umjetnica diplomirala je likovnu umjetnost na Sveučilištu u Lisabonu i povijest umjetnosti i vizualne kulture na Sveučilištu u Oxfordu, a trenutno je doktorandica Sveučilišta u Leidenu. Njezin je istraživački interes sjecište između umjetnosti i biologije te u svom laboratorijskom radu nastoji pokazati da se nove biološke tehnologije mogu koristiti kao novi umjetnički medij. Godine 1999. de Menezes je proizvela svoje prvo biološko umjetničko djelo (Nature?) modificiranjem uzoraka krila živih leptira. Od tada koristi različite biološke tehnike, uključujući funkcionalni MRI mozga za stvaranje portreta kojima se može vizualizirati um (Functional Portraits, 2002.); fluorescentne uzorke DNK za stvaranje mikro-skulptura u jezgrama ljudskih stanica (nucleArt, 2002.); skulpture izrađene od bjelančevina (Proteic Portrait, 2002.-2007.), DNK (Innercloud, 2003.; The Family, 2004.) ili koje uključuju žive neurone (Tree of Knowledge, 2005.) ili bakterije (Decon, 2007.). Radovi su joj predstavljeni na međunarodnim izložbama, u člancima i predavanjima. Trenutno je umjetnička ravnateljica Ectopije, eksperimentalnog umjetničkog laboratorija u Lisabonu, te voditeljica projekta Cultivamos Cultura na jugu Portugala.
martademenezes.com
cultivamoscultura.org
