Naša su tijela koraljni grebeni obrasli polipima, spužvama i gorgonijama, a njima plivaju makrofagi, vječno nošeni monsunskom klimom vlažnog zraka, krvi i žuči.
─ Alphonso Lingis, Animal Body, Inhuman Face

Tijekom povijesti uvijek smo bili skloni praviti razliku između sebe i našeg okoliša služeći se nizom više ili manje laskavih opozicija. Čim je to postalo moguće, počeli smo mijenjati, iskorištavati i podčinjavati svijet oko sebe, prikradajući se u genetski kôd drugih vrsta. Zahvaljujući tim procesima sastavljanja i rastavljanja, stvorili smo nove oblike života prema kojima se ophodimo kao kreacijama bez društvenog i kulturalnog prostora. Dok su ovi oblici života podvrgnuti stalnim rekonfiguracijama, čovjeku je dodijeljen osjećaj cjelovitosti – tijela kao zatvoreni i određeni sustavi, ponekad pomodno i estetski poboljšana, a ponekad jednostavno manjkava.

Ekološke promjene, šesto masovno izumiranje i zdravstvene krize sada su osvijetlili tu proturječnost. Pokazano nam je nešto što je oduvijek prisutno: ne postoji jedinstvo, uvijek smo u interakciji s drugima i među sobom. Ta interakcija seže dalje od mnoštva jedinki koje djeluju, reagiraju, dodaju i oduzimaju. Poveznice se javljaju između skupova, tijela u sinkraziji, bilo bioloških ili tehnoloških – koja nisu jedinstveni entiteti već su uvijek prožeta drugima. Proširujemo, dakle, pojam ljudskih i ne-ljudskih tijela i bića, otkrivajući nova shvaćanja poveznica među agentima u mnoštvu agenata. Među šupljim, propusnim tijelima. Poroznim bićima u interakciji s drugim poroznim bićima.

Svrha ovih umjetničkih ostvarenja nije nagovoriti nas da svoja tijela rekonfiguriramo kao kimere, kibroge ili križance s drugim vrstama, već stvoriti prostor za propitivanje naših međuodnosa s ne-ljudskom prirodom. Naslov MARRIAGE OF STATES* aludira na povijesni termin, naglašavajući diplomatska nastojanja da se postigne viši cilj putem razmjene između tijela zasićenih simboličkim razlikama. Ukazuje na političnost odnosa između čovjeka i ne-ljudskih živih bića, pa i strojeva koji se postupno emancipiraju od čovjeka. Kao posjetitelji pozvani smo iskusiti mogućnost – ili čak neizbježnost – da ponovno promislimo o našim vrijednostima, o važnosti tih međuodnosa i našem otuđenom stavu prema ne-ljudskome s ciljem postizanja kohabitacije i zajedničke evolucije blagonaklone prema biosferi.