Kokoš planetarne zajedniceKoen Vanmechelen (BE)

In situ, multimedijalna instalacija, 2020

Za misaoni pokus Schrödingerove mačke potrebno je da (ne)postoji promatrač, dok umjetnost Koena Vanmechelena nalaže da postane ili ne postane zajednica. Potrebno joj je gnijezdo da bi sazrela. Instalacija Kokoš planetarne zajednice na Touch Me festivalu povezuje lokalno hrvatsko gnijezdo sa svjetskom noosferom – sferom razuma. Kao što stoji u neonskom natpisu, oni su potrebni jedno drugome.

U ovoj instalaciji, Vanmechelen križa lokalnu kokoš uzgojenu komercijalnim putem, Sasso, s 25. generacijom kokoši dobivenom u sklopu njegova međunarodnog programa Kozmopolitska kokoš [Cosmopolitan Chichen (CCP)]. Ptice se pare u kokošinjcu, dok u instalaciji prethodne generacije CCP-a* stoje monumentalno poput grčkog zbora, svjedočeći rađanju nečeg fascinantnog i zastrašujućeg – nastanku života.

Generacija 25 zove se Mechelse Hrvatica. Ona je pak nastala križanjem hrvatske Kokoš Hrvatica s Mechelse Kollonca, 24. generacijom kozmopolitske peradi. To je najnovija prekretnica u Vanmechelenovu 20 godina dugom umjetničko-znanstvenom projektu križanja gena i memova, koji svoj izričaj pronalazi u stvaranju stotina novih životinjskih pasmina i hibridnih instalacija. To su alati šamanskog migranta u potrazi za identitetom i našim mjestom i vremenom u multiverzumu.

Instalacija potječe iz Vanmechelenova studija LABIOMISTA u belgijskom gradu Genku. LABIOMISTA je kolosalno čvorište putova. Ono živi udahnjujući drugima život i energiju i primajući energiju i vitalnost od drugih. Ono besprekidno komunicira, vibrira i titra, služeći se svim kanalima kako bi prenijelo poruku povezanosti, iscjeljenja, dijeljenja i povezanosti.

Kako kaže, nitko nije samotni otok u nepreglednom moru ništavila, već smo svi povezani. To nam poručuje knjiga DNK u instalaciji. Mi smo rezultat križanja, i sami se trebamo miješati. Taj opasni proces simbolično je prikazan natpisima na podu. Na promatraču je hoće li prošetati tom svjetlećom i sjajnom žutom stazom ili će je zaobići.

Instalacija završava u Cosmocafeu. Vanmechelen takve „slobodne prostore“ organizira diljem svijeta u sklopu stvaranja Paviljona ljudskih prava. U Hrvatskoj će u raspravi o uvjetima za održiv suživot pojedinaca i kultura, kao i za supostojanje s drugim vrstama na planeti, a među ostalima sudjelovat će Jurij Krpan (Galerija Kapelica, Slovenija) i permakulturistkinja Barbara Scheltus-van den Berg (Bogata šuma, Hrvatska).

* Sve preparirane životinje uginule su prirodnom smrću.

Koen Vanmechelen (BE)

Koen Vanmechelen (1965.) je međunarodno priznati belgijski umjetnik aktivan u nekoliko disciplina i jedan od raznovrsnijih mislioca našeg doba. Njegov se rad smješta na sjecištu umjetnosti, znanosti, filozofije i pojma zajednice.

Kao vječni migrant, Vanmechelen putuje svijetom propitujući teme koje su istovremeno van vremena i iznimno aktualne, kao što su identitet, raznolikost, globalizacija i ljudska prava. Saznanja koja stječe, i koja nikada nisu konačna, ugrađuje u zagonetne umjetničke radove i projekte. Njegova potraga i interdisciplinarni projekti potiču i druge migrante na sudjelovanje, kako bi zajednički stvorili svijest i poveli pokret zajednica diljem svijeta. Udruženim snagama oni istražuju globalno naslijeđe „ljudske životinje“, promatrajući različite moduse zajedničkog života i evolucije.

Sveučilište u Hasseltu dodijelilo mu je počasni doktorat 2010. godine, a dobitnik je i prestižne nagrade Zlatna Nika u kategoriji hibridne umjetnosti 2013. godine koju dodjeljuje Ars Electronica (Linz), te nagrade Global Artist (Venecijanski bijenale). Radovi su mu dosad izloženi na preko 80 samostalnih i 220 grupnih izložbi diljem svijeta. Tražen je kao govornik, pa je tako pozvan da održi govor na Svjetskom gospodarskom forumu (2008.), te na nekoliko TED konferencija.