U ovom radu koristimo tehnologiju CRISPR-Cas9[1] kako bismo utišale transgenetsku modifikaciju kukuruza i stvorile novu sortu koja je istovremeno prirodna i genetski modificirana. U Srednjoj Americi čovjek i kukuruz supostoje i utječu jedno na drugo već stoljećima. Kukuruz je oblikovao ljudsko društvo i kulturu, a jednako su tako ljudi postepeno promijenili njegova obilježja. Sporo, ali neumorno, ljudska kultura i kukuruzne sorte mijenjale su se kroz stoljeća. No, primjenom biotehnologije, u novije vrijeme dolazi do ubrzanih promjena kukuruza, koje rezultiraju značajnim povećanjem produktivnosti, iskorištavajući biološka obilježja te biljke, to jest, njenog učinkovitog obavljanja fotosinteze što bi se moglo primijeniti i na druge vrste poput riže. Ipak, te brze promjene obilježja kukuruza nisu pratile istovjetne promjene u meksičkoj kulturi, u kojoj se još uvijek preferira uporaba manje rasprostranjenih sorta kukuruza u pripremi tradicionalnih jela. Utišavanjem transgena putem metode CRISPR-Cas9 stvorena je prirodna biljka nastala genetskom intervencijom, što dovodi do napetosti i propitivanja granice prirodnog razvoja u kojem svi usjevi proizlaze iz usporedne evolucije zajedno s čovjekom.

Marta de Menezes

Kukuruz nije samo biljka – on je u mnogočemu i biološki artefakt, ne samo zato što su mezoameričke kulture tijekom tisuća godina probirale i kultivirale njegove sorte, već i zbog toga što je njegovo rasprostranjivanje povezano s njegovim kulturološkim značenjem. Granice kukuruza nisu materijalne – ne može ga se promatrati kao jedinstven i zaseban entitet kojeg je moguće biotehnološki modificirati samo zato što tehnologija to omogućava. Kukuruz je višeslojni pojam, konstruiran ovisno o kontekstu i okolnostima, bilo da se radi o prirodnom okolišu ili receptima tradicionalne kuhinje. Modificirati materiju biološkog artefakta koji predstavlja hibridni spoj kultura, tehnika uzgoja, usjeva, sorti, rituala, mitova, tradicija, gastronomije i drugih čimbenika, znači izmijeniti tek jedan djelić tog organizma. Stoga se kad govorimo o genetski modificiranom kukuruzu ne radi samo o transgenetici, zdravlju, poljoprivrednoj industriji i multinacionalnim kompanijama koje pokušavaju preuzeti kontrolu nad velikim brojem sorti sjemena, već je u pitanju složena međusobna povezanost kukuruza, proizvodnje, konzumacije i prostora u kojima se ti procesi odvijaju.

Radi se o kukuruzu koji se uzgaja tamo na polju, bilo od tradicionalnih sorta ili pod kontrolom industrije i tehnologije. Tko ga uzgaja, gdje i s kojim ciljem? Tko ga jede/upotrebljava, gdje i s kojom svrhom? Od izdašne hrane za životinje koje ga ne mogu probaviti, kao što su krave, do biogoriva ili plastike, kukuruz se upotrebljava u različitim industrijskim kontekstima, a to ga stubokom mijenja. Promijeniti kukuruz uporabom metode CRISPR-Cas9, modificirajući mu genom kako bismo vratili nešto što nije bilo tamo izvorno, nego je tek prethodilo sadašnjem, predstavlja radikalizaciju nepostojeće granice između prirodnog i umjetnog koja u prvi plan stavlja ideju da se ne radi o materiji i njezinim fizičkim promjenama. Kukuruz nije samo biljka, već predstavlja niz transformacija i međuodnosa u koje su uključeni mnogi sudionici i oblici djelovanja.

Maria Antonia Gonzalez Valerio

^{[1] CRISPR-Cas9, tehnologija koja omogućuje precizno i djelomično uređivanje genoma.}