Civilizaciji nepogodnu situaciju definiramo i prirodnom katastrofom, ali i prirodnom pojavom. Dok jednu tumačimo negativno, kaotično, anihilirajuće, drugu shvaćamo u drukčijoj jezičnoj auri: pojavno, slučajno, pulsirajuće, izmjenično, dato.

Prirodne mijene, ili u užem smislu geološke i atmosferske mijene, stvaraju iskonski osjećaj bespomoćnosti. Za većinu katastrofa ne možemo i dan-danas sa sigurnošću reći da možemo predvidjeti dovoljno rano ili dovoljno točno. Poplave, požari, potresi i nevere spadaju u nazive nevremena, prisilne zastoje ljudskog djelovanja i razorne pauze. Umjetničko istraživanje ~ ~ Predskazanja; Prividi_Bića i Polja zasniva se na prijedlogu međuvrsne suradnje, pokušaja poetičnog nadovezivanja životinjskih osjetila i ljudske tehnologije: nezabilježene teritorije detekcije i osjećanja geoloških promjena i pojava – ogromnog slabo istraženog područja punog nevidljivih i nečujnih ukazanja. Rad stvara imaginarne vizualizacije i kompozicije sastavljene od elektromagnetskih valova, infrazvučnih i ultrazvučnih komunikacijskih kanala i kvarca kao sastojka stijena kontinentalne kore, Zvuka kao pojavne posljedice i Životinja kao prijemnih saveznika čije jezike tek otkrivamo i učimo.

Obratimo li se drugim životinjskim vrstama, naići ćemo na neotkrivene osjetilne prognostike. Mnoge od njih sustavno smo eksploatirali na čudne i upitne načine – od predviđanja nogometnih prvenstava hobotnicama do učenja engleskog afričkim papigama. Životinje proročice spominju se još u rimskim tekstovima, kada su ljudi gatali iz životinjskih iznutrica. Možemo li možda i mi gatati iz frekvencijskih polja, iz životinjskih glasanja? Predskazati, vidjeti i osjetiti nadolazeće promjene učeći putem njihovih osjetila?