Ljudska bića genetski su uvjetovana imati djecu kako bi na taj način svoje gene prenijeli na nove generacije. Uslijed prekomjernog porasta stanovništva i sve većeg opterećenja za globalni okoliš, podizati djecu u pristojnim uvjetima za neke je sve teže.

Ovaj projekt bavi se temom ljudske reprodukcije u doba prekomjerne napučenosti, pretjeranog razvitka i ekološke krize. S obzirom na moguće nestašice hrane i svjetsku populaciju od gotovo osam milijarda ljudi, bi li žene bile voljne inkubirati i donijeti na svijet jedinku neke od ugroženih vrsta kao što su morski pas, tuna ili dupin? Ovaj rad predstavlja argument za rađanje vlastite hrane, čime bismo zadovoljili svoje potrebe za prehranom i porađanjem, problematizirajući neke od tehničkih detalja koji bi to omogućili.

Bi li odgajanje životinje kao vlastitog djeteta toliko drastično utjecalo na njenu vrijednost da je zbog osjećaja majčinske ljubavi ne bismo mogli konzumirati? Dupin Māui odabran je kao idealno „dijete“ za ovaj rad zahvaljujući njegovoj veličini koja je vrlo slična novorođenčetu, kao i visokoj razini inteligencije te sposobnosti komuniciranja. Radi se o jednoj od najrjeđih i najmanjih vrsti dupina na svijetu, koja je zbog posljedica ribarstva klasificirana kao kritično ugrožena na Crvenom popisu ugroženih životinja (Verzija 2.3) Međunarodne unije za očuvanje prirode.

Želim roditi dupina... zamišlja trenutak u budućnosti kad će čovjek pomoći toj vrsti upotrebom napredne tehnologije i sintetičke biologije. Kad stvorimo „dupinsko-ljudsku placentu“, ženska jedinka ljudskog roda moći će roditi dupina, čime će surogatsko donošenje ugroženih vrsta na svijet postati moguće. Osim toga, gurmani će moći uživati u luksuzu konzumiranja rijetke životinje, one koju je stvorilo njihovo vlastito tijelo, što dovodi do pitanja vlasništva nad rijetkim životinjskim vrstama, ali i vlasništva nad životom kao takvim.