Podrijetlo vrsta - Post-evolucija - Vinska mušica/bakterija Wolbachia, 2018.Marta de Menezes (PT), Maria Antonia Gonzalez Valerio (MX), Luis Teixeira (PT)

Kokoš planetarne zajednice

Izjave umjetnika

Umjetnica želi istražiti granice identiteta. Je li naš identitet djelomično određen onime što nam je strano? Koristeći se tehnologijom za uređivanje genoma CRISPR-Cas9 kako bismo promijenili gene vinske mušice koji utječu na njezin međuodnos s bakterijom Wolbachijom, mijenjamo li time i identitete obaju organizama – bilo organizma podvrgnutog izravnoj promjeni gena ili i onog koji s njime samo dolazi u doticaj? Rad istražuje mogućnost spoznavanja međusobno povezanih različitih organizama i njihovih pojedinačnih identiteta otkrivajući međuovisnosti ovih dvaju organizama koji u laboratoriju supostoje dugi niz godina.

Marta de Menezes

U klasičnoj se filozofiji ideja podrijetla povezivala s pojmom jedinstva, a koncept višestrukosti pojavio se kasnije – u ontološkom i epistemološkom smislu – kao posljedica jedinstva. Stoga višestrukost, u kontekstu bivanja, ima drugačiju temporalnost i drugačiji status. Nastanak ideje o jedinstvu, entitetu, određenju, pa čak i objektu, u novije se vrijeme promišlja u vidu sinteze, te kao rezultat određenih kretanja ili sila. Jedinstvo nije nešto što je naprosto dano i što je moguće očuvati zauvijek, već je ono rezultat, pa je samim time podložno modificiranju i ovisno o okolnostima. Glavna tema suvremene filozofije i dalje je odnos između Jednoga i Mnoštva, no dok je Jedno nekada imalo prvenstvo, sada se taj odnos temelji na sjecištu i međuodnosu Jednoga i Mnoštva, to jest, mnoštva prilagodljivih i ograničenih jedinki koje su vremenski uvjetovane i nečemu nasuprot, a potom nestaju. To nas dovodi do istraživanja sila i okolnosti koje te entitete oblikuju i koje su promjenjive, stoga umjesto promatranja samih entiteta (ili čak tvari) postaje važnije pozornost usmjeriti na sve ono što te entitete čini onime što jesu, dakle, na kretanja, sile, odnose i preobrazbe. Koliko odnosa, sila i kretanja sudjeluje u stvaranju živog entiteta? Kako je to moguće istražiti teorijski i empirijski? Kako se (bio)raznolikost povećava i gubi tijekom civilizacija i generacija, te kako direktno istraživanje tog fenomena omogućuje istraživanje pojmova Jednoga i Mnoštva? Interakcija između vinske mušice i Wolbacije skreće pozornost na mnoga od ovih filozofskih pitanja, od ideje okoliša (budući da su uzgojene u laboratoriju) do samog poimanja identiteta, entiteta i bivanja.

Maria Antonia Gonzalez Valerio

Životinje, ali i ljudi, usko su povezani s mnoštvom mikroba. Većinu životinjskih vrsta čine insekti, a u stanicama većine vrsta insekata živi bakterija Wolbachia. U nekim slučajevima, Wolbachia je parazit, ali ponekad i štiti insekte od virusa. U mojem laboratoriju proučavamo međuodnose Wolbachije i insekata upotrebljavajući Drosophilu melanogaster, odnosno, vinsku mušicu kao model sustava. Cilj nam je otkriti kako Wolbachia utječe na mušicu i obratno. Naš pristup problemu sastoji se od genetskog manipuliranja Drosophile i otkrivanja gena mušice koji igraju ulogu u toj interakciji. Tehnologija CRISPR-Cas9 najnovije je pomagalo u genetskom proučavanju ovog izvrsnog pokaznog organizma.

Luis Teixeira

Zahvale:

Dr. Nunu Soaresu i Liliani Vieira iz Instituta za znanost Gulbenkian i njegovo odjelu Fly Facility, Zaklada Gulbenkian, Portugal.

The Fly Facility podržava program Congento LISBOA-01-0145-FEDER-022170, ko-financiran od strane Fundação para a Ciência e Tecnologia (Portugal) kao i Lisboa2020, u okviru sporazuma PORTUGAL2020 (Europski fond za regionalni razvoj).

Luixa Teixeriu podržava individualna potpora fondacije Fundação para a Ciência e Tecnologia IF/00839/2015 kao i potpora 773260 Europskog istraživačkog vijeća.

Marta de Menezes (PT)

Marta de Menezes jedna je od prvih umjetnica koja je u svoj rad inkorporirala biotehnologiju doprinijevši tako razvoju bio-arta. Pokazala je da se laboratorij za biološka istraživanja može koristiti kao umjetnički studio. Njezini brojni radovi uključuju materijale i znanja iz različitih disciplina (CRISPR/Cas9, magnetne rezonancije, strukturalne biologije, mikrobiologije i dr.). Radovi su joj predstavljani diljem svijeta na izložbama, konferencijama i u publikacijama. Portugalska umjetnica diplomirala je likovnu umjetnost na Sveučilištu u Lisabonu i povijest umjetnosti i vizualne kulture na Sveučilištu u Oxfordu, a trenutno je doktorandica Sveučilišta u Leidenu. Njezin je istraživački interes sjecište između umjetnosti i biologije te u svom laboratorijskom radu nastoji pokazati da se nove biološke tehnologije mogu koristiti kao novi umjetnički medij. Godine 1999. de Menezes je proizvela svoje prvo biološko umjetničko djelo (Nature?) modificiranjem uzoraka krila živih leptira. Od tada koristi različite biološke tehnike, uključujući funkcionalni MRI mozga za stvaranje portreta kojima se može vizualizirati um (Functional Portraits, 2002.); fluorescentne uzorke DNK za stvaranje mikro-skulptura u jezgrama ljudskih stanica (nucleArt, 2002.); skulpture izrađene od bjelančevina (Proteic Portrait, 2002.-2007.), DNK (Innercloud, 2003.; The Family, 2004.) ili koje uključuju žive neurone (Tree of Knowledge, 2005.) ili bakterije (Decon, 2007.). Radovi su joj predstavljeni na međunarodnim izložbama, u člancima i predavanjima. Trenutno je umjetnička ravnateljica Ectopije, eksperimentalnog umjetničkog laboratorija u Lisabonu, te voditeljica projekta Cultivamos Cultura na jugu Portugala.

martademenezes@gmail.com
martademenezes.com; cultivamoscultura.org

Maria Antonia Gonzalez Valerio (MX)

María Antonia González Valerio doktorirala je filozofiju na Nacionalnom autonomnom sveučilištu u Meksiku (UNAM), a na postdoktorskoj razini specijalizirala se u području estetike. Radi kao redovna profesorica na Fakultetu za filozofiju i književnost te na poslijediplomskom studiju Filozofije, filozofije znanosti, povijesti umjetnosti i likovne umjetnosti na sveučilištu UNAM. Njezin istraživački rad usmjeren je na poveznice između ontologije i estetike te interdisciplinarno istraživanje umjetnosti, znanosti i humanističkih znanosti, pogotovo u području umjetnosti koja koristi biomedije. Voditeljica je interdisciplinarne istraživačke skupine Arte+Ciencia (Umjetnost+Znanost) koja okuplja umjetnike, istraživače i znanstvenike te se bavi podučavanjem na diplomskoj i poslijediplomskoj razini, specijalističkim teorijskim istraživanjima, umjetničkim stvaralaštvom i izložbama. Također je voditeljica istraživačkog projekta „Complexity and natural philosophy at the intersection of art and science”, pri Fakultetu filozofije i književnosti sveučilišta UNAM.

Luis Teixeira (PT)

Luis Teixeira studirao je mikrobiologiju i genetiku na Znanstvenom fakultetu Sveučilišta u Lisabonu. Diplomiravši 1999. godine, upisao je doktorski studij na Institutu za znanost Gulbenkian, istraživanje je provodio u Europskom laboratoriju za molekularnu biologiju u Heidelbergu, a doktorirao je u području biomedicine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Lisabonu 2005. godine. Od 2005. do 2009. na Odsjeku za genetiku Sveučilišta Cambridge vršio je postdoktorsko istraživanje o sposobnosti obrane od virusa vinske mušice Drosophile melanogaster i bakteriji Wolbachiji. Godine 2009. osnovao je istraživačku skupinu na Institutu za znanost Gulbenkian u portugalskom gradu Oeirasu gdje otada i radi. Skupina se pretežno bavi proučavanjem interakcija između domaćina i mikroba, koristeći Drosophilu kao model sustava. Uz istraživački rad, Teixeira je docent na Medicinskom fakultetu u Lisabonu. Na Institutu za znanost Gulbenkian svake godine organizira preddiplomsku ljetnu školu, i svake dvije godine ljetnu školu za doktorande, s temom simbioze između domaćina i mikroba.