aqua_forensic razotkriva nevidljive antropogene (farmaceutske) kemijske zagađivače – tragove ljudskog djelovanja – kao „čudovišta“ u vodama. Projekt kombinira umjetnost, znanost i građansku znanost u „lovu na fantoma“ te otvara raspravu o našoj solidarnosti i empatiji prema vodama onkraj ljudske percepcije. Predstavljen je kao instalacija, radionica i javna rasprava s namjerom stvaranja novih narativa u ovom umjetničko-znanstvenom dijalogu. Instalacija kombinira bakrene cijevi i holografske videozapise koji prikazuju trenutak in vitro pokusa s mikroorganizmima koji umiru u 20.000 puta slabijoj otopini lijekova od prosječne ljudske doze. To pokazuje kakav utjecaj imamo na vodena staništa i njihov život (od mikro do makro razine). Sustav cijevi sve to povezuje u imerzivno okruženje koje uključuje gledatelja i poziva ga da razgleda module u kojima su izloženi hologrami te prouči knjigu umjetnika. Knjiga predstavlja istraživanje nevidljivih kemijskih zagađivača (regulatora raspoloženja, antibiotika, antimikotika, lijekova protiv bolova, hormonskih pilula, itd.) koje je provedeno tijekom umjetničke rezidencije u ljeto 2018. godine na dva specifična lokaliteta: na Dunavu (Linz, AT) i na Jadranskom moru (Dubrovnik, HR).

Zbog svoje goleme složenosti, ekosustav koji pokriva više od 70% planeta te proizvodi preko 80% atmosferskog kisika još uvijek je misterij. Zagađenjem mijenjamo oceane iznutra – utječući na život i ponašanje čitave petlje međupovezanog ekosustava. Antropogena prisutnost danas obuhvaća svaki dio vodenih staništa. Rezultat je to našeg globalnog društveno-tehnološkog sustava i njegova (geo-)političkog i ekonomskog interesa za svjetske vode – od plićaka u priobalju do najdubljih točaka oceana. aqua_forensic predstavlja putovanje u odnos mikrobnih mora i čovjeka, koji vodoformira vodena staništa diljem planeta. Pitanje je: Kako oceani osjećaju naš utjecaj?

* Biotweaking – „čin (ili umjetnost) poboljšanja bioloških organizama na bilo kojoj razini raspoloživim sredstvima kako bi se pokazao i iskoristio njihov puni potencijal“, koncept koji je skovao Gjino Šutić kako bi u potpunosti definirao svoj rad. Biotweaking se uglavnom oslanja na uradi-sam biotehnologiju – biohakiranje – za postizanje željenih ciljeva.

** Aquatocene – niz istraživačko-umjetničkih radova koje je pokrenula Robertina Šebjanič, a koji se bave kulturnom, (bio)političkom i ekološkom stvarnošću vodenih okoliša i njihovim posljedicama/izazovima.