Kisik kao predmet užitkaAna-Marija Paček (HR)

instalacija, 2008.

U zadnje vrijeme kisik se počeo koristiti kao dodatak najrazličitijim kozmetičkim proizvodima, napitcima za regeneriranje organizma, te kao sredstvo za opuštanje u barovima, salonima ljepote i sl. S obzirom na opće ekološko stanje sve veće zagađenosti atmosfere, kisik, baš kao i čista voda prije njega, postaje stvar prestiža. Futuristički oxygen barovi, popularni od devedestih godina u Los Angeles centru svijeta u smislu njege tijela i ljepote, privlače populaciju ljubitelja opuštanja, nudeći kisik obogaćen raznim aromama.

Malo je poznato, međutim, da kisik, ako do mozga dođe u velikoj dozi i u čistom stanju, izaziva slične efekte kao neke droge, stimulirajući (i usput oštećujući) moždane stanice i srce.

Kada se inhalira čisti kisik, rezultat je ubrzano izbacivanje ugljik dioksida iz tijela. Nestanak ugljik dioksida sužava krvne žile zbog čega kisik, paradoksalno, ne može do srca niti do mozga. U tom trenutku zakazuje kontrola krvnog tlaka, percepcije boli, te osjećaja fizičkog i emotivnog stresa. To pak tjera hipotalamus – koji kontrolira otkucaje srca i utječe na razinu hormona i kemijski balans u organizmu – u preopterećen rad.

Postoji i druga strana priče. Teorije ‘barova s kisikom’ su da kisik liječi AIDS ili rak, pomaže ublažavanju boli artritisa, reducira stres i potiče energiju. Smanjuje simptome mamurluka poput glavobolje, problema sa sinusima, te opušta tijelo. Takve tvrdnje znanost ne potkrepljuje dokazima, no dokaz da čisti kisik nije štetan mogli bismo pronaći u slučaju astronauta iz misija Gemini i Apolo koji su, udišući 100-postotni kisik, pod smanjenim pritiskom izdržali dva tjedna bez posljedica. Bar koji sam kreirala u sklopu festivala na temu hedonizma pokušava stvoriti jedan ugodni ambijent s biljkama, prirodnim proizvođačima kisika, te omogućuje posjetiteljima užitak udisanja čistog kisika u medicinskim uvjetima. Udisanje je pritom ograničeno i regulirano putem posebnih regulatora za boce. Lounge stanica u sklopu izložbe ima za zadatak osvježiti i odmoriti posjetitelje umorne od umjetnosti, a nije na odmet ni njezin potencijalni halucinogeni učinak.

Ana-Marija Paček (HR)

Ana-Marija Paček (Koprivnica, 1985.) završila je preddiplomski studij likovne kulture na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu, gdje je trenutno studentica prve godine diplomskog studija na nastavničkom odsjeku, smjer slikarstvo, u klasi prof. D. Sokića. U većem djelu dosadašnjeg stvaralaštva zaokupljena je slikarstvom kao medijem preko kojeg se izražava, ali nisu joj strani ni drugi oblici likovnog izraza. Do sada je sudjelovala na Urban Festivalu u sklopu projekta "Akademija kao laboratorij" i na skupnim izložbama studenata ALU. Sudjelovala je na radionici Društveno angažirana umjetnost pod vodstvom Andreje Kulunčić. Članica je umjetničke udruge trip2art, s kojom je do sada izvela dva zajednička projekta.