Na putu od farme do stola više od polovice hrane završi na smetlištu. Većina i prije nego dospije do potrošača, primjerice svaka druga glavica salate ili krumpir. Otkrijte što vas sve čeka kada se odvažite zaviriti u kontejnere iza svog lokalnog supermarketa ili, ako ste dovoljno hrabri, u kante za smeće ispred vlastitih vrata. Ovdje nije riječ o pilećim kostima i krumpirovoj kori. Riječ je o posve jestivoj hrani, s tim da je dio još u originalnom pakiranju i nerijetko bačen prije isteka roka trajanja. To je oko 100 kilograma bačene hrane godišnje po domaćinstvu. A otprilike dvostruko više “odbačeno“ je na poljima, u tvornicama, u prodavaonicama.

Zašto se uništavaju sve veće količine hrane? Mi tražimo objašnjenja - od prodavača i menadžera u supermarketima, pekara, inspektora veleprodaje, primatelja socijalne pomoći, ministara, farmera i EU birokrata. To je sustav u kojem svi sudjelujemo. Supermarketi neprekidno u ponudi imaju najširi asortiman namirnica, kruh na policama mora ostati svjež do kasno navečer, jagode su u potražnji tijekom cijele godine. Sve to mora izgledati kako treba: jedan uvenuli list salate, jedna pukotina na krumpiru ili udubina na jabuci dovoljna je da te namirnice budu odbačene; jogurt čak i dva dana prije isteka roka trajanja.

Posjetili smo niz pojedinaca koji zajedničkim snagama pokušavaju zaustaviti stvaranje ovog nevjerojatnog otpada i postići cilj koji nudi značajnu priliku. Jer kada bi spasili barem polovinu nepotrebnog otpada, utjecaj na globalnu klimu bi bio jednak onome da s cesta uklonimo polovinu automobila.