Instalacija Triaxial Pillars II kontinuirano fluktuira kroz prostor. Metalne čestice u tekućini ponavljaju uzlazne i silazne pokrete te istovremeno stvaraju dinamične uzorke vlakana i praznina. Fluidno kretanje predočava nam iskustvo ambivalentnog materijalizma tvari, zamršeno u prostoru između tehničkih predmeta i estetskih objekata.

Ovaj kinetički rad sastoji se od planetarnih i spiralnih struktura s dvadeset i tri srednjih osi, dok je tekućina s nano fotonskim kristalima smještena u dvostruki akrilni cilindar. Fotonski kristali, raspršeni u koloidnom stanju, reagiraju na magnetna polja kinetičkih aparata i privlače čestice aluminija i bronce u tekućini. U tom trenutku fotonski kristali mijenjaju tekućinu prema vlaknima u magnetnom polju, djelujući kao agens koji prenosi ili reflektira svijetlost (bez obzira na aplikaciju magnetnog polja) poput glavnog ulaza za svjetlost. Ne prikazuje se kao tamna tvar, međutim indirektno prikazuje svoju nevidljivu komponentu kroz druge čestice. Četiri raspršivača zraka, koje kontroliraju solenoidi, unutar cilindra raspršuju zrak pod različitim pritiscima što uzdiže potonule metalne čestice i bilježi njihovo kretanje po površini tekućine.

Triaxial Pillars II prikazuje isprepletenost materije u svijetu. Ta materijalna imaginacija prikazana kroz samu materiju ili u samoj materiji donosi neku vrstu afektivne materijalne poezije, oslobođene slike ograničene jezikom. Ulazimo u svijet materijalnog iz materijalnog svijeta obilježenog vrijednostima, korisnosti i simbolima, gdje je materija isprepletena i interaktivna s događanjima. Postaje realnost kroz materijalno, realizacija realnog.