Tematizirajući u prošlim izdanjima fizički invaliditet, mentalno zdravlje i društvene implikacije treće životne dobi, projekt Ekstravagantna tijela: Zločin i kazna promatra zločin kao najvažniju od svih pukotina društvene represije.
U usporedbi s prethodim izdanjima Ekstravagantna tijela: Zločin i kazna premještaju fokus s tjelesnih i psiholoških inskripcija drugosti prema širem poimanju društveno propisane moralnosti, odnosno odnosa prihvatljivih i neprihvatljivih životnih stilova. Ključna pitanja i dalje ostaju ista: Što je izvan norme? Kako su regulirane i čuvane granice između kriminalnog i nekriminalnog ponašanja? Znači li zakon nužno i pravdu ili postoje nasilje i nepravda koji se provode u ime zakona? Koje su ideološke pretpostavke iza društvenih i zakonodavnih regulacija kriminalnosti? Postoje li društveno poželjni zločini i u čiju korist se oni provode? Što je sa slučajevima kriminalne privatizacije javnog dobra i isključenja siromašnih te zlouporabe i zaposjedanja zajedničkih dobara na svakodnevnoj razini? Jesu li zakoni dovoljni da zaštite javni interes? Što se događa s rastućom radikalizacijom ideološke opozicije između liberalnog, demokratskog i sekularnog koncepta zakona i zakona utemeljenog u religiji (što nimalo ne zabrinjava islamske države Bliskog istoka)? Što sa zapadnjačkim demokratskim društvima čije su liberalne legislative uzastopno izazvane pritiskom religijskih (najčešće kršćanskih) grupa? Ključni problemi ovdje i dalje se vežu uz tijelo i seksualnost: pobačaj, seksualni rad, homoseksualnost...
Konačni set pitanja vezan je uz nova postignuća i razvoj u sklopu znanosti i tehnologije. Od nedavnih znanstvenih pokušaja pronalaska neuroloških temelja kriminalnosti do bio-etičkih problema vezanih uz kloniranje čovjeka i krađu identiteta. Odnos društva prema slobodnoj informaciji jedna je od ključnih preokupacija kako post-snowdenovskog društva, tako i ovoga projekta.
