Ulaznice se mogu kupiti putem sustava Entrio po cijeni od 5,00 EUR.
Za osobe s invaliditetom, starije od 65 godina i djecu do 16 godina starosti ulaz je besplatan.
Maxime Corbeil-Perron
Koristeći mogućnost kutnog uređivanja u stvarnom vremenu uz pomoć prilagođenog sustava za upravljanje svjetlom, modulirana svjetla triju analognih filmskih projektora prekidaju se velikom brzinom i preciznošću, uz pomoć ručno izrađenih zatvarača, elektronike i softvera.
Projicirane slike prošle su kroz niz transformacija: nastale su na super 8 filmskoj vrpci, potom su prenesene u digitalni format, ponovno pretvorene u analogni videozapis, još jednom digitalizirane i naposljetku otisnute na 16-milimetarski film. Ova slojevita cirkulacija između fotokemijskih, analognih i digitalnih formata postala je ključni element rada, omogućujući slici da nosi „paleontološke” tragove svake pojedine transformacije.
Riječ je o audiovizualnoj kompoziciji, u kojoj je kretanje svjetlosti u prostoru povezano sa sempliranim i sintetičkim zvukom. Na taj način nastaju krajolici žarkih boja, koji osciliraju između apstrakcije i analognih artefakata, prožeti mehaničkim, sinkopiranim ritmovima.
Rad nastoji stvoriti alegoriju ubrzane utrke prema tehnološkom napretku, njezina utjecaja na okoliš te našeg odnosa prema tehnologiji i njezinom neizbježnom zastarijevanju.
Maja Milić: "UPISIVANJE, TRAJANJE, POTENCIJAL"
(4-6 super8 projektora (petlje), magnetske vrpce, CDJ reproduktor, pedale)
Izvedba je usredotočena na gestu kao nositeljicu suptilnog kulturnog pamćenja i povijesti, koja bi mogla upućivati na tijelo kao antropološki i sociološki arhiv. Kroz tjelesne navike, rutine i automatizme ukorijenjene u povijesnom društvenom krajoliku (izvoru tradicije i folklora), tijelo posjeduje informacije i izražava poznavanje dubokih kulturnih implikacija.
Slike potječu iz osobno prikupljenih kućnih filmova iz Jugoslavije snimljenih na 8-milimetarskoj vrpci i dekonstruiranih (fragmentiranim ponovnim snimanjem na super8 vrpcu), pokret ili položaj tijela izdvaja i zadržava u kratkom, nepredvidivom nizu slika, koje se neprestano preslaguju i koreografiraju u vremenu. Tijelo umjetnice pritom je izrazito prisutno. Glavni voditelj je zvuk. Materijali, filmski i zvučni, korišteni su kao otvorene strukture kojima se može manipulirati i na koje se može reagirati u stvarnom vremenu.
Izvedba je poput slagalice unutar kontinuiranog istraživanja o (pronađenim filmskim snimkama kao) eksperimentalnoj autoetnografiji, zadržavajući se na autoričinom konceptu „Drugoga u sebi”. Projekt obuhvaća film u nastajanju, knjigu, kontinuirano nadopunjujući internetski tekstualni arhiv "Dialogscapes" te radiofonske / zvučne eksperimente (od kojih su neki objavljeni pod Gypt Records), često intermedijski.
Više o konceptu i ideji "Drugoga" može se pročitati u intervjuu.
Videozapisi i više infomacija.
