Iz uvodnika u publikaciju:
"Kustoska organizacija KONTEJNER | biro suvremene umjetničke prakse iz Zagreba pokrenula je Device_art 2004. godine kao trijenalni i komparativni istraživački projekt usmjeren na praćenje, istraživanje i komuniciranje umjetnosti koja uključuje tehnološku napravu kao umjetnički medij na kritički potentan, provokativan ili zaigran način, potaknut radoznalošću i nekonvencionalnim, neuobičajenim gledištima umjetnikâ. Stalna partnerica u projektu od početka je slovenska kustosica Sandra Sajovic iz ljubljanske Galerije Kapelica, uz brojne međunarodne partnere kao što su Komunikacijski prostor Školská 28 i CIANT (Prag); Praksa (Ljubljana); KIOSK (Beograd); sonic space labs (Berlin); Device Art Japan, SuperDeluxe, Waseda University (Tokio) i blasthaus gallery (San Francisco).
Termin „device art“ odnosi se na umjetničku produkciju koja se temelji na uporabi i kreativnom korištenju analognih/digitalnih ilow/high tehnologija, uključujući strojeve, gadgete i naprave. Projekt nema za cilj pozicionirati radove kao high-tech umjetničke oblike, nego prije prezentirati kreativne tendencije, koje se samom svojom naravi smještaju na granicu umjetničkog dizajna, hakiranja gadgeta. Široki raspon projekata, od konceptualnih provokacija i inovativnih sučelja do utilitarnih proizvoda i hakiranja igračaka, dijelom pojašnjava odnos čovjeka prema tehnologiji i odnos tehnologije prema umjetnosti.
Device_art je započeo kao projekt koji je nastojao pomaknuti granice regionalne device art scene i istovremeno neprestano stimulirati umjetnike da se bave suvremenim tehnološkim kontekstom. Do 2013.Device_art je već prerastao u projekt razmjene sa snažnim vezama između različitih konteksta, dovodeći regionalnu scenu u odnos prema sličnim trendovima i pojavama u drugim zemljama i naglašavajući sličnosti i utjecaje između različitih device art scena i njihovih kulturnih pozadina, kao i između raznih umjetničkih pristupa tehnologiji naprave i njezinom kreativnom potencijalu. Tijekom devet godina postojanja projekt je predstavio i teoretski kontekstualizirao veoma različite oblike umjetničkog djelovanja: od naprava koje sramežljivo koketiraju s tehnologijom i znanošću do onih koje ulaze u složen odnos s pitanjima suvremenog znanstveno-tehnološkog okruženja; od gadgeta koji se bave tehnologijom na zaigran, izazovan i duhovit način do onih koji joj pristupaju s ozbiljnijeg stajališta; od high-tech pristupa materijalizaciji umjetničkog koncepta do DIY-a, low-tech improvizacija s napravama koje maksimalno koriste zatečene uvjete, služeći se neobičnim tehnološkim sredstvima kako bi postigla željeni cilj. Osobito je zanimljivo u definiranju okvira projekta Device_art to što ne postoji pravilo koje spaja određenu formalnu (DIY ili high-tech) tehniku s nekim određenim konceptualnim okvirom – na primjer, DIY sprave koje imaju zabavan, šaren i neobičan izgled često se bave ozbiljnim temama, kao što su problemi društva uvjetovanog novčanim neksusom ili sloboda širenja informacija putem neformalnog obrazovanja. S druge strane, čini se da velik dio sofisticiranih, high-tech japanskih gadgeta ima samo jednu zadaću, a to je izazvati i stimulirati zaigranost i ponašanje u korisnika koji su im izloženi, budući da su ti gadgeti, često masovno proizvedeni, dizajnirani upravo za igru i namijenjeni širokoj komercijalnoj distribuciji. U pogledu zaigranosti i ozbiljnosti, ili high-tech i low-tech device arta, ono što je zanimljivo nije već spomenuti okvir kao takav, nego sve ono što se događa između – brojne nijanse i raznolikost pristupa kreativnoj uporabi naprava na području suvremene istraživačke umjetnosti. I upravo je taj konceptualni referentni okvir ono što čini prirodu projekta Device_arta od samog početka.
Nakon prvog izdanja festivala, posvećenog regionalnoj umjetničkoj sceni (Device_art 2004), projekt je predstavio kalifornijsku umjetničku scenu (Device_art 2006), a zatim i japansku (Device_art 3.009). Budući da se radi o projektu razmjene međunarodnog karaktera, snažno se ističu festivalske lokacije u inozemstvu, što je rezultiralo uspješnom produkcijom događanja Device_arta u Ljubljani (2006. i 2009.), Beogradu (2006.), San Franciscu (2006.) i Tokiju (2010.). Četvrto izdanje međunarodnog festivalskog trijenala Device_art usredotočeno je na razmjenu između češke i regionalne device art scene (Hrvatska, Srbija i Slovenija). Ostvareno je kroz događanja u Zagrebu (listopad 2012.) i Pragu (veljača 2013.), a naglasak je bio na češkim umjetnicima i konceptu robota kako bi se mapirali tragovi robota i robotičke tradicije u njihovoj suvremenoj umjetnosti. Definirajući robota vrlo općenito, kao umjetno stvoren i (manje ili više) autonoman mehanizam koji je sposoban uspostaviti vezu sa živim svijetom koji ga okružuje – bilo izravnim kontaktom sa živim bićem ili putem simulacije i imitacije ponašanja karakterističnog za određeno živo biće – projekt je razotkrio logiku robota čak i u onim umjetničkim napravama u kojima njegova prisutnost nije sasvim očita.
Device_art 4.013 u Pragu zamišljen je kao pregled aktualnih umjetničkih tendencija koje se bave napravama, uključujući noviju umjetničku produkciju i dokumentaciju umjetničkih djela i koncepata, kao i onu predstavljenu na posljednjem izdanju festivala. Slijedeći dobro uhodanu shemu međunarodne izložbe s nizom performansa, predstavljanja umjetnika na okruglom stolu i festivalskom publikacijom, Device_art 4.013 ima za cilj upoznati češku publiku s idejama, ciljevima i rezultatima projekta. Device_art 4.013 je u tom smislu pandan uspješnom predstavljanju češkedevice art scene regionalnoj publici tijekom zagrebačkog izdanja događaja u listopadu 2012. Izložba Device_art 4.013, popraćena performansima i predstavljanjima umjetnika za okruglim stolom, okuplja umjetnike iz Hrvatske, Slovenije, Srbije i Japana. Izložba tako uključuje samoregulirajuću zvučnu instalaciju Bentronix Marka Batiste (SI), interaktivnu, antropomorfnu tehno-utopijsku instalaciju G8 Martine Mezak (HR), Self-Sustaining System of Absurdity – autonomnu instalaciju kruženja informacija Stevana Kojića (RS) i mehaničku instalaciju iluzionističkih slika Pendulum Sanele Jahić (SI), koja se također bavi slikom i u video dokumentaciji svojeg kibernetskog performansa Fire Painting. Druga video dokumentacija predstavljena na izložbi prikazuje spravu za kruženje materije i promjenu oblika pod nazivom Furnace for the Sublimation of Spirits Silvija Vujičića (HR). Uz glazbene naprave i instrumente skupine Maywa Denki (JP), Hiroo Iwata (JP), Kazuhiko Hachiya (JP) i Ryota Kuwakubo (JP) predstavljaju različite naprave koje funkcioniraju kao duhoviti produžeci koji modificiraju tijelo/stroj. Prototip za spravu Tateye Anselma Tumpića (HR) također se bavi mogućnostima tjelesne bio-modifikacije, dok će Saša Spačal (SI) u suradnji s Mirjanom Švageljem (SI) i Anilom Podgornikom (SI) predstaviti bio-hakiranu glazbenu kutiju Mycophone, a zagrebački I’MM_ Media lab izložit će hakirane sprave kao što su Scanner Camera and SoundPlant2SoundBox. Izvođački program uključuje I’MM_ Media Lab (HR) uz sudjelovanje i.m.klif-a (HR), Marka Batistu (SI) i gostujućeg izvođača Milana Guštara (CZ).
Prezentacija ideja koje stoje u pozadini češkog izdanja Device_arta, rodnom mjestu ideje robota, poticanje razmjene i istraživanja veza u smislu usporedbe i utjecaja između dviju scena koje se koriste fenomenologijom naprave, predstavljaju još jednu izuzetnu priliku da shvatimo značenje našeg tehnološki određenog okruženja i da kreativno pojmimo mogućnosti koje on nudi, njegova ograničenja i njegove imaginarne i vizionarske potencijale."
