Ono što je u srži zajedničko starosti i drugim oblicima “ekstravagantnosti” koje projekt Ekstravagantna tijela tematizira jest njihova ne(re)produktivnost. Osobe s invaliditetom, osobe koje pate od mentalnih i psihičkih poremećaja, homoseksualne i queer osobe itd., ugrožavaju neometani tijek proizvodnog rada, odnosno rada koji donosi višak vrijednosti ili reprodukciju buduće radne snage. Takve osobe društvo percipira kao beskorisne, ili nedovoljno korisne/produktivne, te samim time i kao teret društva. Starost utjelovljuje upravo ovaj prijestup, a sama granica treće dobi poistovjećuje se najčešće s odlaskom u mirovinu, tj. prestankom aktivnog, proizvodnog rada. Tijelo i um slabe, reproduktivna sposobnost se obustavlja, i “ osoba treće i četvrte životne dobi” percipira se kao društveni teret.
Festival Ekstravagantna tijela: Ekstravagantne godine pitanje starosti prepoznaje kao ono koje čini vidljivim pretpostavke na kojima se temelji suvremeno društvo i kao mjesto s kojeg se otvara mogućnost za njegovu kritiku. Hiperproduktivnom društvu opsjednutom natjecanjem i profitom, starost suprotstavlja sporost, minimalnu proizvodnju i konzumaciju, mogućnost analize i refleksije. Mladom, energičnom i konstantno uljepšavanom i pomlađivanom tijelu, starost suprotstavlja tijelo koje se sve više udaljava idealima zdravlja i ljepote, a koje, međutim, i dalje može biti izvorom užitka i zadovoljstva. To su samo neka od polazišta festivala koji predstavlja umjetničke radove, performanse, filmove, predavanja, radionice, nove produkcije i tekstove koji se istraživački i kritički bave ovim pitanjima, uzimajući u obzir razgranatost podtema i implikacija koje pitanje starosti podrazumijeva, od ekonomije, zdravlja, dokolice, ljubavi, seksualnosti, smrti.
Pored sudjelovanja niza internacionalnih umjetnika, poseban segment projekta predstavljaju novi projekti razvijeni u suradnji s lokalnim umjetnicama i umjetnicima i pripadnicima treće i četvrte dobi.
