foto Sanjin Kaštelan

Galeriji Šira 22.11. - 11.12.2018. služila je kao privremeni studio sudionicima, a samim radionicama prethodili su sastanci studenata na matičnim fakultetima mentora: Akademija likovnih umjetnosti, Fakultet elektrotehnike i računarstva te Filozofski fakultet. S obzirom na nadolazeći festival u organizaciji Kontejnera, Device_Art festivala 6.018, sudionici su inspiraciju za zajedničko interdisciplinarno istraživanje pronašli u kustoskom tekstu "Strojevi nisu sami". Proces rada mentorirali su Iva Ćurić, asistentica na nastavničkom smjeru Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, Igor Brkić, dugogodišnji član Radione, prvog hrvatskog makerspacea, Tvrtko Mandić, poslijedoktorand na Zavodu za elektroniku, mikroelektroniku, računalne i inteligentne sustave FER-a te Luja Šimunović i Klara Petrović, kustosice udruge KONTEJNER u suradnji s dr.sc. Jasnom Galjer, profesoricom na Odsjeku za povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Rezultat cjelokupnog pilot projekta bio je zajednički umjetnički rad naziva MI Stroj te publikacija o projektu, čiji su autori: Katarina Bogataj, Sara Brašnović, Andrea Cihlar, Robert Čiček, Josip Drdić, Magdalena Komar, Lorena Lončar, Janko Matošević, Jurica Mlinarec, Marianna Nardini, Matija Plavčić, Tara Beata Racz, Adriana Sudarić i Mihaela Zajec.

MI Stroj

Pišu: Sara Brašnović, Adriana Sudarić

MI predstavlja ideju stroja kao hibridnog konglomerata, ravnopravnog člana okoline u kojoj čovjek više ne zauzima poziciju superiornog bića. Stroj djeluje samostalno, aktivno rasuđujući u dinamičnoj međuovisnosti svih elemenata svog okoliša, spajajući različite funkcije i konstruktivne dijelove. Potencijalno proaktivno, autonomno biće, raznovrsnih iteracija, koje djeluje i funkcionira zajedno s ostalim strojevima postaje medij i simbol odnosa čovjeka i stroja. Pomirivanje pitanja subjekta i objekta, u smislu tehnološkog i biološkog promatramo iz ekološke perspektive kao odnosa organizma i pripadajuće okoline. Objekt rođen iz tehničke inovacije u sebi sadrži dio ljudskog bića koje je njegov tvorac; nešto ljudsko dio je svakog tehničkog bića. Naša koegzistencija odvija se unutar zajedničkog okoliša.

Ekološki koncept umreženosti ekosustava, stalna recipročna interakcija elemenata i autonomija individualnog djelovanja brišu ''antropocentrični režim dominacije i hijerarhije'' navodeći nas na novu perspektivu komunikacije čovjeka i stroja. Dio ovog rada na taj se način ostvaruje putem grafičkog prikaza fizičke i umne anatomije stroja. MI podržava spoznajne aktivnosti vezane uz odnos čovjeka i stroja, odnosno uz povezanost biološkog i tehničkog. Konstrukt subjektivnosti radikalno je preispitan - okolina u kojoj egzistira stroj (uključujući i posjetitelje) postaje transindividualna i njeno međusobno interobjektivno djelovanje direktno uvjetuje aktivnost stroja; svi smo nužni za njegovo pokretanje i funkcioniranje.

Interakcija s objektom budi znatiželju i potiče na angažman; senzori su veza između fizičkog aspekta galerijskog prostora i digitalne sfere na koju utječemo lančanom reakcijom nevidljive komunikacije. Takvo djelovanje rada odvija se neposredno u galerijskom prostoru, ali i posredno putem web stranice koja posjetitelju ostavlja odluku želi li ili ne želi svjesno sudjelovati u aktivnosti stroja. Posjetitelju je omogućeno da djeluje na objekt u prostoru mijenjajući njegovo stanje iz statičnog u dinamično, te - iako nesvjestan posljedica vlastitog djelovanja - postaje važan dio funkcioniranja stroja. Tom prikrivenom interakcijom MI i posjetitelja, stroj samostalno obznanjuje svijetu kako nije sam.

Sam objekt u formi kocke preuzima ulogu srca koje otkucava sa svakim pritiskom gumba, pokazujući posjetiteljima da je stroj jedan živi mehanizam kojeg smo i sami dio. Tek pri aktivaciji svih elemenata stroja ideja je izražena u potpunosti. Krug zajedničkog djelovanja je privremeno zatvoren, samo da bi se ponovio sa sljedećim posjetiteljem.

Postavljajući temelje nove subjektivnosti bez diskriminacije, stroj kao objekt ali i subjekt, potpuno je otvoren i prijemčiv prema vlastitoj okolini i održava društvene veze s individualnim subjektima. Diferencijacija biće - stroj ili biće - subjekt više ne opisuje završni produkt u kojim imamo prilike upravljati; antropocentričnost sada daje mjesto ekološko-mehaničkom procesu. Fizički dokaz da je stroj i više nego sposoban mijenjati se, prilagođavati, utjecati i biti pod utjecajem, upravo je koncept MI; dokaz da strojevi nikako nisu sami.

Projekt podržali